Potpuni tekst

96 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenstudenata Provincije sv. Jeronima počela zadavati Antiću glavobolju. Antić je o tim problemima usmeno razgovarao s provincijalom. Čak je i opomenuo tu trojku. S ostalim je studentima Provincije sv. Jeronima bio zadovoljan jer su pokazivali i volju i zanimanje za studij, više nego neki studenti iz Antićeve provincije, pa je Antić držao primjerenim da ne intervenira jače do kraja školske godine 220 kako ne bi unio nemir u klerikat.Antića nije zadovoljio postignuti odgojni uspjeh. Klerici su mu se još činili prebučni u zavodu, a čini se da su napuštali češće klerikat ili profesorij, kako su ga onda nazivali, i odlazili u dio samostana u kojem su živjeli svećenici i braća laici. Na sjednici lektora i magistra 19. I. 1933. magistar je iznio da studenti Provincije sv. Jeronima nisu zadovoljni jer bi voljeli pohađati sveučilište, nisu bili zadovoljni tobože ni s metodom profesora, zbog različitosti mentaliteta koji im nije odgovarao. Antić je predlagao da mu se obznane studenti koji ne uče i da će ih on navesti svojim sredstvima, te zatražio od profesora, koji su stanovali na drugom katu, da se presele na prvi kat kako bi se klerikat odijelio od profesorskog stambenog dijela, što profesori zbog premalenih soba na prvom katu i straha od studentskog štropota iznad njihovih glava nisu prihvatili. 221Mlade redovnike, u zavodu, u kojima je bujao život nije bilo lako natjerati da obdržavaju asketsku tišinu. Čini se također da ni pušenje nije moglo biti iskorijenjeno. Zbog toga je 27. III. 1933. fra Ante zamolio provincijala Cikojevića da izda odluku u kojoj bi naredio red, tišinu i neizlaženje iz klerikata. Htio je tako uz pomoć provincijala postići ono što, priznaje, sam po sebi ne bi uspio provesti. Provincijalat je 1. IV. 1933. donio odluku kojom određuje da se u klerikatu čuva muk, red i klauzura i da ga magistar svaki mjesec izvijesti o izvršivanju tih naredaba, a dvojici klerika je sam provincijal morao pismeno zabraniti pušenje, jednom čak uz kaznu. 222Nije poznato je li Antić mjesečno izvještavao provincijala o stezi u klerikatu, no trebalo je dosta vremena i strpljivosti da bi ukrotio ponosne mladiće. Provincijalovu naredbu o klauzuri Antić je najvjerojatnije proveo zaključavajući dio samostana u komu su boravili studenti i povjeravajući jednom od studenata da on pazi na zaključavanje i otvaranje vrata. 223Sljedeće školske godine broj se studenata još više povećao pa su neki morali biti smješteni izvan klauzure, na što je provincijal predložio da se profesori premjeste kat niže i da odlaze ispovijedati klerike u klerikat, u čemu ga profesori nisu podržali, naglašavajući opravdano, s obzirom na ispovijed, da bi se time nametnule veće poteškoće ako bi studenti preko magistra morali pozivati ispovjednike. 224220 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 139, br. 268/32, Antić Cikojeviću, Makarska 11. II. 1932.221 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 457.222 Usp. Cikojević Antiću [AFPS, br. 510/1933] Split 1. IV. 1933. Arhiv Vicepostulature. Izvornik s Antićevom bilješkom. Usp. Uredovni zapisnik franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 7. 8. i 10 iz 1933.223 Čini se da tako treba razumjeti kratak zapis u Dnevniku: “Danas u 11,1/2 fra Ivan Bezina zaključa vrata pred profešorijem”, AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, 28. XII. 1933.224 AFTM, Zapisnik učiteljskih sjednica Franjevačke bogoslovije u Makarskoj, [I] st. 34-36. [3. I. 1935].