Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života237vjernici ne poznaju. Mlađe je svećenike, čini se, upozoravao naročito da se paze da ne postanu predmet “ženske mržnje”. 238Svećenici su mu se obraćali za različite potrebe: knjige, najrazličitije savjete, u skrupulama, kako održati duhovne vježbe časnim sestrama itd. Odgojitelji su mu tražili da ih savjetuje kako praktično postupati s mladim odgajanicima, 239 ili ga molili da im pošalje prijevode koje je pripremao o odgoju. 240 No njegove su savjete cijenili kao dragocjene i svećenici sveučilišni profesori. 241 Pa i svećenici stariji od njega kao nekadašnji provincijal fra Stanko Petrov osjećali su njegovu duhovnu nadmoć. 242 Osobe u krizi obraćale su se Antiću pismima punim očaja, koji je ponekad imao psihološko bolesne naboje. 243Na traženje usluga Antić je odgovarao revno. Za malodušne i bojažljive uvijek je nalazio riječ ohrabrenja, za žalosne riječ utjehe, za skrupulozne riječ umirenja, za iscrpljene riječ okrepe, nesigurnima je pružao sigurnost, otvarajući svima beskrajna obzorja božanske ljubavi.Antićevi su savjeti bili jednostavni, bez učenosti, ali proizlazili iz duše za koju se činilo da je u dodiru s Bogom, pa su se često duboko utiskivali u srce onih kojima su bili upućeni i činilo se da je u njima zgusnut program čitavog života, kao što se može vidjeti iz sljedećeg teksta koji je Antić uputio jednom svećeniku, svom bivšem studentu. “Molim te revno nastoj oko svoga duhovnog usavršavanja. Ljubi posebnom bavlju Presv. Euharistiju. Promatraj je, uči je, živi s Njome i u Njoj i za Nju. Često ljubudi (?) kod Nje. Na oltaru budi anđeo, u ispovjedaonici milosrdni samaritanac, na 238 Antić M. Mikuliću, Makarska, 19. IX. 1939. AP, I/30, 4 [¢ 4, 531]: “Pazi da ne bi postao predmet mržnje ženske, jer žensko je pa neka je dobronamjerno (?) - okrutno u svojoj pobožnosti i vjeri prema drugomu.”239 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, bez br. Fra Jerko Lovrić i fra Karlo Kosor Antiću, Sinj, 5. XII. 1939.240 Magistar novaka s Visovca tražio mu je spise o disciplini, prijevod Konstitucija i Speculum discipline. Arhiv Vicepostulature, J. Lovrić Antiću, Visovac, 10. IX. 1941.241 Usp. Arhiv Vicepostulature, I. Fuček Antiću, Zagreb 19. VII. 1963.242 Kad je Petrov 1940. odbio službu duhovnika u sjemeništu u Sinju, uvjeren da ta služba nije za nj, na jednom susretu u Splitu reče mu Antić: “Vratite se u Sjemenište kao duhovnik.” Petrov se nije više mogao osloboditi tog dojma. Na koncu se prepustio Gospodinu: “Ako me ovdje hoćeš, udesi da pođem.” Poznajući Petrovljevu osjećajnu narav, provincijska ga je uprava ostavila na miru i Petrov je bio uvjeren da je to “dobro”. Počeo je moliti za sjemeništarce. Istoga jutra kad je službu preuzimao novi duhovnik fra Šimun Jelinčić, Petrov je pošao u sjemenište, pao i ozlijedio se. Nekoliko se dana nije mogao kretati. U ušima su mu odzvanjelae Antićeve riječi: “Vratite se u Sjemenište”, pa je i svoj križ namijenio za novog duhovnika i dobro sjemeništaraca. (Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, Petrov Antiću, Sinj 27. I. 1940.) Od 1941. ponovno je primio službu duhovnika. Otada i njegova povezanost s Antićem postaju čvršća. Profesor se prepušta duhovnom vodstvu svoga nekadašnjeg učenika potpuno uvjeren da je u “duhovnom znanju mnogo vještiji” od njega i doslovno, kako sam kaže i kako se očituje iz njegove prjepiske, guta Antićeve savjete i napomene. (Usp. Arhiv Vicepostulature, Petrov Antiću, Sinj, 16. VIII. 1942.)243 Tako mu je jedan “unesrećeni” svećenik, kako se sam potpisao nazvavši se tragikomičnim dječarcem od 30 godina, pisao: “Ne čudite se zaklinjem Vas što ovako govorim. Teško je, teško je - ne mogu više! Ta možete bar Vi imati malo uviđavnosti i saučešća u mojoj golemoj nesreći.” Arhiv Vicepostulature, Unesrećeni Antiću, Šibenik 18. X. 1941.