Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života231U vladanju prema onima koji su mu dolazili kao duhovnom savjetniku i ocu bio je naravan. Iako u svojim pismima rijetko govori o sebi, nije krio zadovoljstvo na iskazanoj mu pažnji i “počasti” i srdačno je zahvaljivao na čestitkama i poklonima, 185 što je na one koji su mu dolazili ostavljalo ugodan dojam. 186 Osobu je znao pohvaliti kad je bio uvjeren da je dobro obavila posao. 187 Ispričavao se ako se nije odmah zbog nekih razloga zahvalio ili pokazao dužnu počast prema pojednoj osobi, 188 pa čak i zbog toga što mu se pismo među ostalim papirima zgužvalo ili oštetilo. 189 Preporučivao se u molitve za svoje vlastito zdravlje. 190 Osobama s kojima je bio dublje povezan znao je koji put očitovati i vlastito fizičko stanje i tegobe da bi ih potakao na prihvaćanje života i da bi tako od životnih nedaća izvukao duhovnu korist. Javljajući tako fra Nikoli Gabriću da je već dva dana bolestan i da ima ognjicu, iskoristio je priliku ne samo da bolest prikaže Gospodinu već da i Nikolu potakne da sve prikažu Gospodinu jer Gospodin hoće sve naše. 191U govoru je nastojao biti jednostavan i razumljiv. Više puta se ponavljao 192 i nije bio do kraja metodičan u rasporedu građe. Čak i u okružnicama generalnih ministara nije mu se sviđala učenost, već je više volio da generalni ministri pišu okružnice koje bi mogao razumjeti svaki brat laik. 193 U tom je pogledu zanimljivo jedno njegovo hrvatsko-slovenski miješano pismo, upućeno jednoj Slovenki, u kojem u hrvatskom tekstu ključne pojmove piše slovenskim jezikom. 194 No, pismo ujedno služi i kao dokaz koliko je spontano prihvaćao raznolikost jezika u komuniciranju, pokazujući djelom da sve Kristove učenike prihvaća jednakom ljubavlju u Kristu.Zbog udaljenosti, poteškoća koje su otežavale osobne susrete, ili zbog lakšeg prodora u nutrinu osobe Antić je brižljivo njegovao dopisivanje kao poseban oblik duhovnog vodstva i u njem je bio uporan. Koristio je razne prigode kao imendane, ređenja, prve mise i obljetnice da bi uputio duhovne savjete svojim duhovnim sinovima i kćerima. Nerijetko je za takve zgode preporučivao različite duhovne vježbe. 195 Svoja duhovna pisma često je pisao s putovanja iz Splita, Sarajeva, Kamnika, Sinja, ili čak i s parobroda. 196185 Usp. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku I, [30/22] 41;; [30/27] 50;; [30/41] 75;; [30/49] 89;; [30/64] 108;; [30/67] 110;; AP, II/24, 51 [◊ 2, 485]. Antić Damjanoviću, Zagreb, 21. I. 1963. AP, I/12, 12 [¢ 4, 161]. Zahvala za poklonjeni plašt.186 Usp. svjedočanstvo sestre Imakulate Malinke, Antićeva baština, 249.187 Svojim tipičnim govorom ponavljanja on će č.s. Saleziji napisati “Hvala dragom Bogu ja sam Vašim radom zadovoljan potpuno, potpuno, potpuno i u svemu”, AP, II/24, 137 [◊ 2, 522].188 AP, II/24, 21 [◊ 2, 470].189 AP. II/24, 114 [◊ 2, 517].190 AP, II/21, 5 [◊ 2, 457].191 Usp. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku I, [30/23] 41.192 Usp. već navedenu bilješku: “Hvala dragom Bogu ja sam Vašim radom zadovoljan potpuno, potpuno, potpuno i u svemu”, AP, II/24, 137 [◊ 2, 522].193 Antić Baliću [pogrešno arhivirano kao I. Juriću], Zagreb, 27. VI. 1950. AP, I/21, 24 [¢ 4, 382]. 194 Antić Adeli Starc, Zagreb, 17. II. 1959. AP. III/34, 1 [◊ 2, 778]. To su riječi: Kristus, Odrešenik = Otkupitelj, obhajilo = pričest, premišljevanje = razmatranje, rožni venac = krunica itd.195 Usp. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku I [30/18] 30;; [30/26] 48;; [30/40] 75. Arhiv Vicepostulature Antićeva pisma II/21, 1 [◊ 2, 449];; II/21, 3 [◊ 2, 453];; II/24, 1 [◊ 2, 462];; AP. II/24, 108 [◊ 2, 512]. i mnoga druga. 196 Usp. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku I, [30/20] 33-37. [30/38] 71-72.