Potpuni tekst

66 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličengao 25. veljače, već spomenuti Vjenceslav Bilušić, piše naprotiv da je Antić došao na Visovac kao član obitelji i ispovjednik novaka. 41Iako visovački samostanski ljetopis više i ne spominje fra Antu do njegova odlaska s Visovca, Antina je pomoć i mirnoća morala biti dragocjena visovačkim novacima. Talijani su, naime, još 1919. uhitili skradinskog župnika, opata, don Ivana Katalinića, a 1. veljače 1920. protjerali drniškog župnika, bivšeg visovačkog gvardijana, fra Ivana Tomasovića i njegova pomoćnika u Split, pa je magistar Bilušić morao pomagati na tim župama. 42 Uz to je stanovništvo mučila neizvjesnost sudbine Dalmacije na mirovnim pregovorima u Parizu, što je dojadilo, piše magistar Bilušić “svakomu više od istog rata”. 43Na Visovac se 30. travnja 1920. vratila ponovno talijanska vojska (8 vojnika i 3 karabinjera) sa zatočenikom, cijenjenim kulturnim radnikom, tajnikom šibenskog kapitularnog vikara don Krstom Stošićem. 44 Premda možemo uzeti malo pretjeranom tvrdnju meštra novaka fra Vjenceslava Bilušića, koju je zapisao u samostanski ljetopis, da se Talijani gore ponašaju nego Turci, 45 smetnje koje je samostan proživljavao od Talijana, karabinjeri i zatočeni svećenici u samostanu mogli su biti dovoljan razlog da provincijal pokuša promijeniti mjesto novicijata. U svom pismu upućenom generalnom ministru Serafinu Ciminu 7. VI. 1920. on se ipak nije usudio navesti prave razloge svojoj molbi pa je naveo da je u Provinciji 15 kandidata za novicijat koje definitorij želi što prije poslati u novicijat, nakon samih desetak dana praznika, da ne bi u doticaju sa “svijetom” izgubili zvanje. Kako su dotadašnji novaci trebali završiti svoj novicijat tek polovicom kolovoza, trebalo ih je premjestiti u drugi samostan da bi se na Visovac moglo poslati nove novake.46 Na molbu generalnog ministra Kongregacija za redovnike odobrila je 30. VI. 1920. da se petorica novaka mogu premjestiti u drugi samostan. 47 Navedene poteškoće, a naročito teško dobivanje propusnica za novake, naveli su međutim provincijala da novake pozove u Zaostrog umjesto na Visovac.MAGISTAR NOVAKA Provincijal je u tom kaotičnom stanju, već u travnju, mislio kako pronaći pogodna magistra. jer je Bilušić “na svaki način” htio da ga definitorij liši odgojne službe. 48 Za tu mu se službu učinio prikladnim fra Ante, premda je još bio ka-41 Magistar novaka fra Vjenceslav Bilušić zapisao je tog dana u samostanski ljetopis: “25. [veljače 1920.] Danas je došao ovdje kao član obitelji, ispovjednik novaka, O. A. Antić” Franjevački arhiv u Visovcu, Samostanski ljetopis, str. 19.42 Franjevački arhiv u Visovcu, Samostanski ljetopis, 30. III. 1919. te 1. II. i 4. IV. 1920. str. 12, 19 i 20.43 Franjevački arhiv u Visovcu, Samostanski ljetopis, 31. I. 1920. str. 19.44 Franjevački arhiv u Visovcu, Samostanski ljetopis, 30. IV. 1920. str. 20. Prema Soldi Talijani su se povratili 31. ožujka 1920. Soldo, “Djelovanje franjevaca”, 29745 Franjevački arhiv u Visovcu, Samostanski ljetopis, 31. VIII. 1920. str. 25.46 AFPPOS, Spisi provincijala Cikojevića II, bez broja Cikojević generalnom ministru Reda 7. VI. 1920. [koncept].47 Reskript Kongregacije u AFPPOS, Spisi provincijala Cikojevića II, br. 1803/1920. [izvornik].48 AFPPOS, K/5, p. 45. Zapisnik definitorijalne sjednice 11. VII. 1920.