Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata73službe 100 te organiziranje božićne tombole. 101 No čini se da je Antić već i zbog toga što je Grabić više puta izbivao iz Makarske trebao studentima izlagati i građu za duhovna razmatranja. Grabić koji je u studentima uvijek gledao bolje strane izvjestio je, naime, o priličnom uspjehu studenata u nauku i vladanju iako mu se činilo da nemaju prevelike ljubavi prema askezi, pa čak ni naročito zalaganje za napredovanjem u krepostima. No, nije prešutio rad svoga pomoćnika na duhovnom planu pa je zapisničar iz njegova izvještaja sažeto pribilježio u zapisnik definitorijalnih sastanaka:. “Pod upravom O. Ante Antića II-gog magistra klerika kod pojedinaca pokaziva se i vidni duhovni napredak.” 102Vrelo tog napretka bila je osobna Antićeva duhovna izgradnja. Istina, ne možemo je pratiti do u potankosti. No jedan zapis iz njegovih duhovnih vježaba koji je u prijepisu, na pomalo čudan način, 103 prispio do nas upravo iz te godine otkriva Antićevo duhovno nastojanje. On se prije svega nastoji osobno duhovno izgraditi. Ne upušta se u dugačke razgovore. Naročito nastoji ne govoriti o drugima, čini se, čak ni pohvale. Izbjegava pohlepu za hranom, koja je možda ponekad njegov pogled privlačila za boljim zalogajem. Čuva se naklonosti prema drugima. Posebno pokušava gajiti poniznost. No poniznost mu se ne sastoji u mehaničkim činima malenosti. On je naslovljava poniznošću razuma. A ona izvire iz uvjerenja da je Bog neizmjerno velik, a čovjek bez njega “nesposoban za ijedno dobro”. Takvo razmišljanje logički ga je dovelo do zaključaka da se podlaže bližnjemu, pa i nižemu u službi. Da ostane miran i onda kad je prezren i kad na nj nitko više ne računa da može obaviti neki važan ili koristan posao. Dapače, Antić već tada dva puta upotrebljava i izraz prezirati samoga sebe. “Prezirati sebe i veseliti se kad nas preziru, omalovažavaju i grde.” Arhaičan i danas već neobičan izraz “preziranje”, dok su nam pune uši govora o ljudskom dostojanstvu, dobiva svoje najbolje tumačenje upravo u toj Antićevoj rečenici koja podsjeća na osmo Kristovo blaženstvo. Takav “prezir” nije rušenje ljudskog dostojanstva, već upravo postaje neke vrste pobožanjstvenjenje čovjeka, koji nastoji postati što sličniji Kristu koji je “prezreo” svoje božansko dostojanstvo da bi se približio čovjeku.Obnavljajući “ujutro” takve odluke, Antić je čini se brzo i sam napredovao u duhovnom životu. Studenti su zapažali da njihov domagistar ne govori slabo o drugome, da odmah ne reagira na njihove slabosti pa ga je većina počela simpatizirati i prilagođivati se njegovim duhovnim savjetima.100 AFPPOS, Spisi provincijala [Fra Ante Cikojevića], fasc. 47, zapis u protokolu, 463/1923;; 1067/19-23;; 1088/1923101 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 103, 2101/1923. Antić Cikojeviću, Makarska 9. XII. 1923 [izvornik].102 AFPPOS, K/5 Zapisnici Definitorijalnih sastanaka, str. 137. (3. XII. 1923). U izvještaju od 30. XI. 1923. stoji doslovce: “Redovničko vladanje uglavnom zadovoljava. Većih prekršaja protiv svetih pravila i protiv drugih važnijih dužnosti nema. Nema — općenito veleći — velike ljubavi za mrtvenjem, solidnom kreposti;; premda pod upravom II. magistra o. Ante Antića i u duhovnom asketičnom pogledu opaža se vidan napredak.” AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 103, br. 2076/1923. [izvornik].103 Antićeve različite duhovne bilješke koje je on ljubomorno čuvao prepisao je jedan njegov nekadašnji znatiželjni gojenac fra Nikola Gabrić i njegov se prijepis čuva u Vicepostulaturi [¢ 7, 1-2].