Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života233šutnji radi o održavanju sabranosti i o izbjegavanju brbljavosti. 202 Onima kojima zdravstveno stanje nije dopuštalo duge molitve preporučivao je više puta na dan po četvrt sata razmatranja. 203Osobama koje su prihvatile njegovo duhovno vodstvo Antić je prije svega savjetovao mir, predanje u volju Božju, poniznost, svladavanje sebe. Iako njegove pouke nisu metodički razgrađene, jer njegova pisma uglavnom slijede poticaje duha, i premda se ponavljaju, ponekad desecima i desecima puta, ipak bi te pouke mogli svesti na nekoliko stupnjeva, od pouka koje spadaju na obični život 204 i uljudbu, 205 do visoko duhovnih mističnih savjeta. Duhovni život svoje duhovne djece nastojao je uglavnom izgrađivati na sakramentalnom životu, na molitvi (pobožnosti prema BDM, a neke je osobe upućivao napose i na pobožnost sv. Josipu i Anđelu čuvaru) duhovnom čitanju, razmatranju, ispitu savjesti, na samoodricanju i pokori i obavljanju svakodnevnih duhovnih vježba. 206Kroz korizmu je savjetovao svakodnevno obavljanje križnog puta, duhovna čitanja i razmatranja, ispit savjesti. 207 Ako osoba nije mogla obaviti pobožnost sat klanjanja u Crkvi, tražio je, ako je moguće, da se slične molitve obave kod kuće. 208Osobe koje su doživljavale dosadu u duhovnom životu poticao je da nastave duhovni život usprkos osjećaju dosade. 209Ako nas Bog kara i pohađa kušnjama, to je uvijek za naše dobro, držao je Antić 210 upozoravajući da se u patnji “pokazuje prava ljubav i savršena vjernost”.211 Ta Krist je i sam ispio gorki kalež koji nam nudi. Dapače on ga je posvetio i “zasladio”. 212 Antić je pozivao svoju duhovnu djecu da iskoriste za svoje duhovno dobro ili za dobro svojih dragih sve što trpe. 213 A da bi im teškoće bile lakše, ugodnije i podnosivije, savjetovao je da svaki “trn” koji ih ubode “umoče” u božansko Srce Isusovo. 214Tješio je osobe koje su trpjele i hrabrio ih da ne klonu duhom, upozoravao ih na Božju ljubav i blizinu, ističući da je Bog najbliži onima koji iz ljubavi prema 202 Čini se naime da je dotična osoba kojoj je upućen zahtjev bila dosta govorljiva. Usp. Antić M. Baturić, Zagreb, 11. IX. 1948, AP, III/5, 32 [¢ 6, 72]. “Dosta ste i govorili što nije trebalo.”203 Antić Grafu, Zagreb, 27. XI. 1962. AP, I/18, 7 [¢ 4, 287].204 Redovnice je poticao da se stručno usavršavaju. Antić A. Kujundžić, Zagreb, 11. XI. 1954. AP. II/19, 52 [◊ 2, 431]205 Kao npr. nikada ne presijecati drugoga ni upadati mu u riječ, pa bilo to i u domaćem društvu. Antić M. Baturić, Zagreb, 6. XII. 1947, AP, III/5, 24 [¢ 6, 64].206 Usp. Antić E. Magdić, Zagreb, 9. II. 1959, AP, III/21, 13 [¢ 6, 259];; F. i M. Stipetić, Makarska, 27. II. 1940, AP, III/35 15 [¢ 6, 389-390].207 Antić M. Baturić, Makarska, 9. III. 1947, AP, III/5, [¢ 6, 56-59].208 Antić M. Krželj, Zagreb, 20. XII. 1957, AP, III/17, 1 [¢ 6, 234].209 Antić F. Stipetić, Brezje, 12. IX. 1935, AP, III/35 3 [¢ 6, 379].210 Antić J. Baljak, Zagreb, 15. I. 1961, AP, III/4, 2 [¢ 6, 34].211 Antić M. Baturić, Zagreb, 6. XII. 1947, AP, III/5, 24 [¢ 6, 65].212 Antić nepoznatoj osobi, Zagreb, 13. VII. 1950, AP, III/41 4 [¢ 6, 487].213 Antić J. Baljak, Zagreb, 25. I. 1961, AP, III/4, 3 [¢ 6, 36].214 Antić nepoznatoj osobi, Zagreb, 13. VII. 1950, AP, III/41 4 [¢ 6, 487].