Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života215pripreme za II. vatikanski sabor, preporučivao je molitve za njegov uspjeh, želeći da Duh Sveti raspali sve vjernike svojim žarom i pretvori ih u Kristove apostole. Jednom riječju, bio je dijete Crkve, što je savjetovao i drugima. 70Redovništvo mu se činilo u neku ruku simbolom svetosti Crkve, jer ono zavjetima štiti krsnu nevinost, pa je u njegovim govorima ili spisima naglašen taj odnos prema svetomu. Redovnička je zajednica za nj sveta redovnička zajednica 71ili sveta obitelj, provincija je sveta provincija 72 kongregacija sveta družba 73 a samostan je sveti samostan. 74Uz ljubav prema Franjevačkom redu, kojem je pripadao, izražavao je i ljubav prema vlastitoj Provinciji, o ulozi koje je, usprkos nedostacima, imao visoko mišljenje, 75 i koju je svojim radom želio duhovno podići i obogatiti. Pohađao je više puta odgojne zavode, naročito novicijat. U vrijeme kad je, zbog komunističke vlasti, vladala nestašica duhovnih knjiga, priređivao je prijevode, davao ih prepisivati i dostavljao samostanima za razmatranja i pobudne nagovore, 76 naglašavajući osobama kojima je povjeravao taj posao da će tako upotrijebiti svoje vrijeme “najsvetije radeći za Boga i za svoju Braću”(!). 77Predlagao je za postidiplomski studij sposobnije studente, a ako među studentima nije bilo dovoljno sposobnih, preporučivao je da se uzmu sa župa već prokušani, radije nego da se šalju nesposobni, pazeći pri tom da se ne šalju masovno niti iz jednoga kraja kako se ne bi poremetio bratski sklad i stvorio kampanilizam. 7870 “Isus i Marija i Crkva neka uvijek budu Vaše sve!” Antić Baliću, Zagreb, 10. III. 1959. AP, I/4, 20 [¢ 4, 50]. Usp. Antić G. Šmit, Zagreb, 22. VI. 1962. AP, II/34, 13 [◊ 2, 609];; Antić I. Juriću, Zagreb 29. X. 1962. AP, I/21, 74 [¢ 4, 433];; Antić M. Baturić, Makarska, 28. IV. 1959. AP III/5, 47 [¢ 6, 90].71 Antić A. Kujundžić, Zagreb, 16. VIII. 1954. AP. II/19, 44 [◊ 2, 430], Zagreb, 3. III. 1955. AP, II/19, 57 [◊ 2, 433];; Antić S. Marinčić, Samobor, 22. VIII. 1961. AP, II/22, [¢ 5, 454];;72 Antić Damjanoviću, Zagreb, 6. VII. 1964. AP, I/12, 14 [¢ 4, 164],. i 14. VII. 1964 AP, I/12, 15 [¢ 4, 165].73 Antić A. Kujundžić, Zagreb, 22. X. 1952. AP, II/19, 26 [¢ 2, 420];; Sinj, 12. IX. 1955. AP, II/19, 61 [¢ 5, 428];; 2. X. 1956. AP, II/19, 69 [¢ 2, 436].74 Antić Š. Atlagić, Zagreb, 18. II. 1947, AP, III/3, 2 [¢ 6, 24]. Kad Antić upotrebljava druge slike, čini se da je njihova upotreba prilagođena osobama kojima su upućene. Tako dominikanki s. Ksaveriji Oreb uspoređuje Red s duhovnom bolnicom, no u istom pismu on je umiruje i zbog toga što je poglavari nisu uputili u medicinsku školu (AP II/29 15 Antić K. Oreb, bez datuma [2 542]);; iz kasnijeg pisma je razvidno da je Ksaverija radila u ambulanti (AP, II/29, 13 Antić K. Oreb, Zagreb 28. I. 1961 [2 556]). O Redu kao bolnici usp. Š. Marasović, Fra Ante Antić i franjevaštvo, Antićeva baš tina u duhovnoj obnovi Hrvatske, Zagreb 1994, 207-210. Čini mi se da je tu sliku bolnice za grijehom ranjeno čovječanstvo pogrešno shvatiti uopćeno kao da ujednačavala sve redove. Sam slikoviti govor traži dapače specijalizirano osoblje. 75 To je naglašeno i u čestitki provincijalu Cikojeviću, u kojoj mu Antić želi da vodi Provinciju “u njezinoj uzvišenoj službi”. Spisi provincijala, svežanj 138, br. 51/31, Antić Cikojeviću Makarska 28. XI. 1931.76 Antić Petrovu, Zagreb, 25. VI. 1955. AP, I/34, 83, [¢ 4 721-725]. Pisma svećeniku, III, 20/63, 85-86.77 Usp. Antić Jadrijeviću, Zagreb, 16. I. 1953. AP, I/19, 12 [¢ 4, 303-305]. 78 Antić Grabiću, Makarska, 19. XI. 1943. AP, I/47 17 [¢ 4, 877-876];; signatura provincijalata 10-96/43.