Potpuni tekst

312 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenUzimao je lijekove i u jedan dan izlučivao u početku oko 2,5, a ubrzo potom i oko 5 litara vode. 138 Uza sve to njegova se misao okretala prema potrebnima. 139U veljači je ponovno imao manju ognjicu. Uzimao je lijekove koji prouzrokuju lučenje vode iz organizma tako da je u dva dana izlučio skoro 8 litara vode. 140No on je uza sve to bio potpuno miran. Njegovi brojni izvještaji o zdravstvenom stanju potpuno su statistički, kao da su bili namijenjeni za bolnički karton. Nije čeznuo za ozdravljenjem, ali nije govorio ni o smrti. Prepuštao se jednostavno u Božje ruke.“Sve primam iz ruke Božje.” Piše nepoznatoj osobi, možda bolničarki sestri Martinki Ostrognaj. “Želim ispuniti savršeno predano sv. volju Božju i Isusovu, ispiti kalež što mi daje i dade. Ništa drugo ne želim nego njegovu ljubav s kojom ga želim proslaviti, od svega se očistiti i duše posvetiti i Njega svima dati. — Draga kćeri, ako je sv. volja Božja moli Njegovu ljubav i milosrđe da ispunim postavljeni cilj i da Mu dovedem sve duše bilo molitvom bilo trpljenjem bilo duhovnom poukom.” 141Uz molitvu i trpljenje Antić nije, uspkros bolesti i slabosti, odustajao od duhovne pouke. Pa čak i onda kad su osobe dolazile možda pomalo i u nezgodno vrijeme, dok su mu njegova redovnička braća nastojala olakšati njegove zdravstvene tegobe. Tako se dr. Miroslav Šantek prisjeća da je pokucao jednog ranog jutra, u 7 sati, dok su Antiću upravo pomagali da izmjeri temperaturu. Premda se Šantek htio povući Antić ga je zadržao, zatražio od subrata da mu doda štolu koju je stalno imao u sobi i ispovjedio ga. 142Neposredno poslije svetkovine Gospe Lurdske, zaštitnice crkve, samostana i župe, liječnik Neven Jelavić je 12. II. izjavio da mu je srce oslabilo toliko da se čudi kako uopće živi. Vijest se brzo proširila po Provinciji pa mu je već isti dan njegov nekadašnji gojenac fra Ante Sekelez javio da je slavio sv. misu po njegovoj 138 Antić nepoznatoj osobi [možda M. Ostrognaj], Zagreb, 14. I. 1965, AP, II/45, 28 [¢ 5, 1093]. - Antić nepoznatoj osobi [možda M. Ostrognaj], Zagreb, 17. I. 1965, AP, II/45, 29 [¢ 5, 1092]. - Antić nepoznatoj osobi [možda M. Ostrognaj], Zagreb, 20. I. 1965, AP, II/45, 30 [¢ 5, 1091]. Sv. misu nije govorio ni poslije 14. siječnja, usp. dopis Antić nepoznatoj osobi [možda M. Ostrognaj], Zagreb, 30. I. 1965, AP, II/45, 32 [¢ 5, 1095]. 139 Fra Nikolu Gabrića je molio da bi klarisama u Mikulićima kod Zagreba mjesečno slao od Kruha sv. Ante tisuću ili dvije dinara. Antić Gabriću, Zagreb 25. I. 1965. Pisma, I [30/112] 148.140 Antić M. Ostrognaj, Zagreb, 1. i 9. II. 1965, AP, II/30, 27. i 29 [¢ 5, 773-774, 771]. - Antić nepoznatoj osobi [možda M. Ostrognaj], Zagreb, 28. I. 1965. AP, II/45, 31 [¢ 5, 1086-1087]. - Bolničarka Martinka govori o 7 litara. Arhiv Vicepostulature, Sestra [M. Ostrognaj] Antiću, Rebro, 20. II. 1965.141 Antić nepoznatoj osobi [možda M. Ostrognaj], Zagreb, 14. I. 1965, AP, II/45, 28 [¢ 5, 1093-1094]. U takvom ozračju i Damjan Damjanović opisuje svoj razgovor s Antićem u kojem mu je Antić rekao da se ne boji smrti, ali i da ne želi odmah umrijeti već tek onda kad potpuno ispuni volju Božju. D. DAMJANOVIĆ, “Predraga braćo i sestre!” [Govor kod svečane zadušnice, 9. III. 1965] Vjesnik Provincije Presvetog otkupitelja, 14 (1965) br. 3-4, str. 36-37.142 AV, Izvanprocesualna svjedočanstva, 13 [f. 45]. Šantek spominje o. Krstića koji je tada posluživao Antiću, no nije isključeno da je pretvorio ime u prezime i da se radi o fra Krsti Braliću, tada studentu na Zagrebačkom sveučilištu.