Potpuni tekst

174 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenvrlinama, on ih poziva “braniti svoju dragu domovinu”, 157 misleći očito na onu nebesku. Piše im da budu hrabri i ponosni vojnici, da se ugledaju na svoga vođu, misleći na Isusa, i slijede njegove stope. 158“Vojskovođu veseli” — piše Antić misleći na Krista — “raduje i proslavljuje (!) najviše njegovi hrabri i ponosni vojaci. I ti budi ponos i dika vođe svoga. On mudro upravlja a Ti ga u svemu slijedi i slušaj. Često se Tebe sjećam u posjetima na ono lijepo naše brdo [= oltar], gdje uzlazim redovito.” 159 Kad vojnicima želi govoriti o Blaženoj Djevici Mariji, govori o njoj kao o zvijezdi vodilji, ili jednostavno kao o mami, preporučujući im da upru pogled u “svoju Zvijezdu”, jer ona tješi, hrabri i čuva. “Vrlo je ljubi i s njome junački u svaki boj. Njezino svijetlo neka osvjetljuje sve Tvoje pute i stope”, piše jednom vojniku studentu, 160 a drugom, misleći na Mariju, “uvijek pred očima imaj svoju dragu mamu”. 161 A i vojnici su prihvatili takav rječnik. 162 Pa premda su pisma bila kratka i riječi umotane u alegoriju, vojnicima klericima davala su utjehu, to pokazuju i riječi vojnika klerika koji mu je pisao: “Vaše kratke riječi, ali velike misli, dale su mi mnogo utjehe duši koja pati i stradava pod moralnom i fizičkom presijom. Svaki dan gore i gore. […] Uza sve to ja ostajem jak i neustrašiv “‘miles C[[hristihristi]’.” 163 Da bi što bolje pripremio studente koji su odlazili u vojsku, kasnije je Antić pokušavao iskoristiti iskustva njihovih starijih kolega, ponekad na taj nači da je zamolio studente koji su se vratili s odsluženja vojnog roka da onima koji su netom pozvani u vojsku daju upute za vladanje u novoj sredini. 164Koliko je Crkva nakon rata bila ugrožena pokazuje i činjenica da je postajalo teško nabaviti čak i voštane svijeće za slavljenje euharistije, jer ih više nitko nije proizvodio, pa su se Antiću obraćali župnici i za svijeće. Klerik fra Silvestar tužio se fra Anti da su mu se suputnici na putu do Splitu nabacivali dok je molio časoslov. 165 Od straha pred komunistima dosta je svećenika umaklo preko granime Nikola. No, s druge strane na jednoj takvoj dopisnici u tekstu ga oslovljava Dominiče. Antić D. Šušnjari, Zagreb, 25. IV. 1955. Jednako je nespretno skriveno ime fra Ivana Jurića na dopisnici Andrea Popović professore, a na vrhu dopisnice stoji “Dragi moj fra Ivane”. Ime je skriveno i u adresi Petar Ivanić [Petar Čapkun i Ivan Jurić], AFPPOS, Spisi I. Jurića, Antić Juriću, Zagreb 22. XII. 1955;; 1.XII. 55;; 6. I. 56 (pečat). 157 Antić T. Duki, Zagreb, 1. XII. 1953., AP. I/14, 4 [◊ 2, 63].158 Usp. Arhiv Vicepostulature, Tomislav Šarić Antiću, 12. III. 1946.159 Antić P. Sikavici, Makarska, 12. II. 1945. AP, I/36, 1 [¢ 4, 755].160 Antić P. Sikavici, Makarska, 18. V. 1946. AP, I/36, 2 [¢ 4, 757];; 12. VII. 1946. AP, I/36, 4 [¢ 4, 758].161 Antić T. Duki, Zagreb, 27. VII. 1953. AP, I/14, 3 [¢ 4, 181-182].162 Usp. Usp. Arhiv Vicepostulature, Tomislav Šarić Antiću, 12. III. 1946.163 Arhiv Vicepostulature, Vinko [Jelavić] Antiću, Sl. Gradec, 12. VII [1946].164 Tako u jednom nedatiranom pismu iz 1952. piše fra Stanku Mandacu da zamoli Vjenceslava Glibotića ili fra Josipa Soldu da studentima koji odlaze u vojsku održi govor o svemu što im je potrebno da znaju. Antić Mandacu, Zagreb [1952], AP, I/28, 6 [¢ 4, 512].165 Arhiv Vicepostulature, fra Silvestar [Aračić] Antiću, Imotski, 10. VIII. 1946.