Potpuni tekst

308 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenšnji student fra Franjo Carev, već zamoren izradom svoje disertacije, bezuspješno tražio daktilografkinju, Antić je očito trebao upornije nastojati kod sestara vinkovki kako bi Carev skinuo teret s vrata. Vrhovna poglavarica s. Salezija nije mogla odbiti svoga duhovnog vođu i posao je bio dogotovljen, ali to je i Antića toliko dirnulo da je teško nalazio riječi zahvale. 102Antićevo zdravstveno stanje i nadalje je bilo promjenljivo. Kućni liječnik dr. Nöthig ustanovio mu je 10. studenoga 1963. upalu porebrice. Sutradan je temperatura već bila normalna. Antićeva penitetkinja s. Agnes angažirala je odmah liječnike Fištera i Popovića. A stanje se počelo odmah popravljati. 103 Čini se da neko vrijeme poslije toga nije imao ozbiljnihih zdravstvenih problema. Ali kad je sestrama pred došašće htio napisati duhovne poticaje, kao što je već ranije obično činio, čini se da je trebao zatražiti pomoć sestre Salezije da mu ih ona napiše. Ni početkom 1964. tjelesno zdravlje nije se bitno mijenjalo. No, duhovni mu je život, povjerio je to svom ispovjedniku, po njegovu mišljenju napredovao nabolje. Osjećao se sabranijim i mirnijim “u Gospodinu”. Činilo mu se da se u svemu lakše snalazi, a u duši je osjećao “predanje, mir, pomirenje i ujedinjenje s voljom Božjom”. 104Njegovi su se prijatelji radovali da mu je zdravstveno stanje nešto bolje. 105Bilo je to ipak samo kratkotrajno. U veljači je vratio neke posuđene knjige Emiliji Magdić, jer mu je zdravlje, kako kaže, vidno nazadovalo i nije mogao ni pomišljati na čitanje. Uza sve to bio je potpuno raspoložen primajaći bolest iz Božje očinske ruke, 106 željan upotrijebiti sve svoje preostale snage da potakne druge na ljubav prema Bogu. Ali fizičke snage nisu više mogle slijediti njegove želje. Tako je pred korizmu više dana smišljao što bi napisao sestrama, ali nije uspijevao pretočiti u tekst misli koje su mu navirale u glavu. Videći da je već prošla i Pepelnica, priopćio je svoje misli sestri Saleziji moleći je da mu ona napiše, kao što je to učinila i za došašće, a on joj je obećavao da će za nju moliti da je Isus nadahne kako bi napisala upravo ono što Isus hoće da im napiše. 107Već sam naslov te Antićeve okružnice “Krist me je ljubio i sama sebe predao za me, Gal. 2. 20” i natuknice koje su slijedile odavale su Antićevu žarku želju da potakne sestre da uzvrate na tu nesebičnu Kristovu ljubav. Što je tijelo više malaksavalo, kao da se njegova ljubav prema Kristu više rasplamsavala. A razgarala se upravo u bližnjemu. 108 Dobivao je “veću svrhunaranost”, te je još bolje, jače 102 Antić S. Mavrak, Zagreb, 7. XI. 1963, AP, II/24, 112 [◊ 2, 515]. I kad je Carev sljedeće godine obranio disertaciju čini se da se upravo za njezino objavljivanje zauzeo Antić i da je molio Saleziju da bi tekst dogotovila prema opaskama cenzora. Antić S. Mavrak, Zagreb, 31. XII. 1964, AP, II/24, 162 [◊ 2, 533].103 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Ljetopis samostana, svetišta, župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu, 1962-1964, 10-12. XI. 1963.104 AP, I/29, 3 [◊ 2, 218], Zagreb 16. I. 1964.105 Arhiv Vicepostulature, R. Tomić Antiću, Split 22. I. 1964.106 AP, III/21, 14 [◊ 2, 740], Zagreb 6. II. 1964.107 Antić S. Mavrak, Zagreb, 13. II. 1964, AP, II/24, 120 [¢ 5, 588-589]. Pepelnica je 1964. bila 12. veljače. 108 Ljubit ću Isusa […] u bližnjem strpljivošću, blagošću, ljubavlju.” Antić S. Mavrak, Zagreb, 13. II. 1964, AP, II/24, 120 [¢ 5, 588].