Potpuni tekst

234 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličennjemu trpe i muče se. Upozoravao ih je da je Krist svojim bolima posvetio bol i križ i da je svaka teškoća orošena dragocjenom krvlju Sina Božjega. Poticao ih je da mole poput Krista kako bi mu postali slični, a to je najveća milost. “On vidi i Vaše boli i broji Vaše suze”, znao je reći svojim penitentima, dozivajući im tako slikovito lik svemoćnog Boga kao ljubljenog prijatelja koga pogađaju prijateljeve boli. 215 Da bi osobe približio što više trpećem Kristu u čovjeku, savjetovao je pojedinim osobama da posjete neke od bolesnika koje je on sam duhovno vodio. 216Plašljive i psihički slabije osobe upozoravao je da ih Bog ljubi i želi da budu svete. 217 Uvjeravao ih da im je dovoljno opsluživati Božje zapovjedi i da mogu živjeti bez straha. Jer te su zapovijedi poput kolosijeka po kojem vlak sigurno klizi svijetom i sigurno se vraća u postaju odakle se uputio. 218 Od bojažljivih je osoba tražio zbog toga bezuvjetnu poslušnost ispovjedniku. 219 Katkada ih je pozivao da dođu na ispovijed, jer ih čeka Isus. 220 Da bi ih u potpunosti umirio, ponekad je izjavljivao da on preuzima njihove grijehe i da će za njih izvršiti pokoru. 221 No kad se radilo o bolesnim osobama koje su imale probleme savjesti, upućivao ih je liječniku ili psihologu. 222DUHOVNA SKRB ZA CRKVENE OSOBEAntićeva ljubav prema Crkvi očitovala se u njegovoj ljubavi prema papi, biskupima, svećenicima, redovničkim poglavarima, redovnicima, redovnicama, njihovim pripravnicima i svim članovima Crkve, prema crkvenim obredima, crkvenim građevinama. Ipak je svoje posebno područje rada u Crkvi Antić vidio u pomoći crkvenim osobama, posebno svećenstvu i redovništvu, držeći da o njihovoj duhovnoj izgradnji ovisi donekle i izgradnja mističnog tijela Kristova. A u duhovnoj izgradnji mladih svećeničkih i redovničkih naraštaja gledao je djelomično i budućnost Crkve, premda je duboko bio svjestan da Crkva, kao Božje djelo, ne ovisi o svojim službenicima. SKRB ZA SVEĆENIENIČČKE I REDOVNIČ ČKE PRIPRAVNIKEKod sjemeništaraca i novaka Antić je nastojao razbuditi želju za svećeništvom obavještavajući ih preko njihovih prefekata i magistara o ređenjima, tražeći da mole za ređenike a pokatkada i šaljući tekstove odgojiteljima novaka da im ih 215 Antić nepoznatoj osobi, Zagreb, 7. VIII. 1950. (?), AP, III/41 5 [¢ 6, 488] 1. IV. 1952, AP, III/41 6 [¢ 6, 489].216 Usp. Antić F. i M. Stipetić, AP, III/35 [¢ 6, 382].217 Antić M. Krželj, Zagreb, 27. I. 1959, AP, III/17, 15 [¢ 6, 244]. - Antić K. Lovrić, Zagreb, 24. I. 1961, AP, III/20, 3 [¢ 6, 251]. 218 Antić M. Krželj, Zagreb, 9. V. 1964, AP, III/17, 19 [¢ 6, 245].219 Antić M. Krželj, Zagreb, 16. XI. 1958, AP, III/17, 13 [¢ 6, 243].220 Antić E. Magdić, Zagreb, 14. i 31. I. 1959, AP, III/21, 10 i 11 [¢ 6, 256]. 221 Usp. Antić K. Jukić, Zagreb, 1. VIII. 1963, AP, III/13, 54 [¢ 6, 219].222 Usp. Antić nepoznatom liječniku, Zagreb, 21. III. 1963, AP, III/41 13 [¢ 6, 499]. Antić A. Kujundžić, Zagreb, 16. II. 1954. AP. II/19, 40 [◊ 2, 428].