Potpuni tekst

326 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenVeć od školskih dana osjetio je da i u Crkvi u Hrvatskoj postoje duše željne potpunijeg duhovnog života i nedostatak duhovnih vođa koji bi takve duše vodili svojim savjetima. Ali za vođenje takvih duša trebalo je najprije izgraditi vlastiti duhovni sustav. Antić je za to imao naravne sklonosti, odgojiteljska služba dala mu je za to dobru priliku, mladenački odgoj koji je proveo uz duhovnika fra Petra Baćića, o kome se govorilo da je sveta života, pružio mu je dobar temelj, a duhovne knjige i asketske vježbe poslužile su mu kao savjet i ojačanje za uspon. U slobodno je vrijeme, koje mu je preostajalo od njegova odgojiteljskog rada, pokušao u Makarskom primorju stvoriti kružoke preko kojih bi uputio osobe da istinskije žive Kristovo evanđelje. U isto je vrijeme pokušao uspostaviti kružoke katoličkih učitelja koji bi vlastitim životom prenosili religiozna uvjerenja mlađim naraštajima te je kušao probuditi žarči duhovni život u redovničkim zajednicama. Uvjerenje kojim je to poduzimao, ljubav kojom je obavljao, prodorni pogled iz kojega je iskrila njegova duhovna snaga, nenametljivost, skromnost i spontanost s kojom je pristupao ostavljale su na osobama s kojima se susretao snažan dojam. Premda se nije isticao tjelesnim osobinama i umješnošću govorenja, njegov primjer, njegova riječ i njegovi savjeti bili su neodoljivi. Čitanje duše vođenici su pokatkad doživljavli upravo zapanjujuće, pa su govorili o njemu kao vidiocu i svecu. Ipak zbog uvjeta u kojima je djelovao, Antićeva je djelatnost između dva svjetska rata bila poznata skoro samo na užem području na kojem je djelovao. Rat je sobom donio nove nevolje i veće tjelesne potrebe. Uz liječenje duhovnih rana trebalo je umijeća da bi se pronašlo ugroženima sklonište nad glavom i nahranilo gladne. Istina Antić nije nikada prerastao u karitativnog radnika o kome bi se pisale knjige, no povezanost s ugroženima dala mu je istančan osjećaj harmoničnosti između ljudskoga tijela i duše.Prisilno zatvaranje Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj u početku komunističke vladavine otvorilo je Antiću nova obzorja, nakon što se preselio u hrvatsku metropolu, u Zagreb. Njegovo izbjegavanje bavljenja političkim pitanjima sada mu je donijelo prednost. Ni nakon mjesec dana ispitivanja u zatvoru komunističko tužilaštvo nije moglo pronaći izliku da Antića optuži, premda su neku njegovu subraću na montiranom sudskom postupku osudili na smrt, a Antića je zapalo da im udijeli posljednju popudbinu.Mučenička smrt subraće kao da je pridonijela da se i na Antića obilnije izliju Božji darovi. Svojim radom, zaista bi se moglo reći, on je nadoknadio njihov odlazak. Čovjek koji je odbijao samo izvanjsku organiziranost Crkve postaje duša novih duhovnih pothvata. U vrijeme kad se nije moglo ništa tiskati on pronalazi osobe koje, poput srednjovjekovnih prepisivača u skriptoriju, prepisuju duhovne tekstove koje Antić umnožene dijeli da kolaju od samostan do samostana. Uz njegovu pomoć i iskustvo njegovih studenata sestre Naše Gospe organiziraju i prva ciklostilska izdanja te tako postaju svojevrsna prva tiskara katoličkih izdanja u kojoj su se tiskala i prva godišta lista koji je izvještavao o radu na II. vatikanskom saboru (Glas Konicila).