Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma195u Makarsku. Kako se 1955. godine trebao prvi put sastati provincijski kapitul po novim Konstitucijama, to je Antića ponukalo da napiše opširan izvještaj za Kapitul. U njem je izložio da ne bi bilo pametno provoditi promjene “u većem stilu” dajući naslutiti da bi to moglo izazvati komuniste. Preporučivao je da se najvažnije učvršćivati iznutra i održati učilišta na znanstvenoj visini te pripremiti odgojitelje i lektore, ostavivši druga pitanja da zriju.Svoj stav o održanju jednog učilišta u Zagrebu opravdavao je činjenicom da je zagrebački samostan postao “važan duhovni i kulturni centar grada i okolice”, što očito bez učilišta i profesorskog kadra ne bi mogao biti. A i sposobnijim je profesorima velegradski ambijent mogao pružiti poticaje za rad. Antić je svoje dokaze ipak usmjerio na odgoj, ističući naročito da je to potrebno zbog toga “da se redovnička izobrazba novih članova održi na većoj visini po tekovinama znanstvenog napretka, koji je u glavnom gradu svima na dohvatu”. Upozorio je kapitularce da su sva glavna mjesta u srednjoj Dalmaciji u rukama franjevaca i da Provincija “mora sva ova mjesta popunjavati savremenim ljudima, koji shvaćaju zamašnost službe, a i svoju veliku odgovornost pred Gospodinom Bogom, pred Crkvom i pred svojim narodom.” “Danas je u svijetu veliko duševno gibanje i vrijenje. Moramo vrlo dobro računati s vremenom, s težnjama današnjice i oboružati svoje članove za sve ono, što neprijatelj čovjek iznosi pred mladu dušu. Mi današnjem mladiću moramo govoriti slobodno, odlučno, neustrašivo Kristovu istinu, i o našem pravilu također na takav način, da mu to bude pristupačno, da osjeti njihov smisao i njihovu važnost kao čovjek današnjice. Naš đak mora osjetiti, da ga Red cijeni, voli i ljubi i da mu sve daje, što [je] dopušteno od svete Crkve i po duhu Reda, sve, što će mu koristiti i pomoći u njegovoj budućoj teškoj i odgovornoj službi. Naš klerik ne smije osjetiti da je potcijenjen, niti da tko drži, da nije dorastao za ono, što se s pravom i po dužnosti škole dopušta njegovim vanjskim kolegama. […] Želim samo istaknuti, da moramo paziti i na zahtjeve vremena, da ne smijemo zaostati ni za napretkom, a moramo i da dobro znamo poštivati i udovoljavati opravdanim željama i potrebama ljudske duše i svakomu dati mogućnost, da se što bolje razvije i napreduje u ovome pravcu.” 269Nastojao je, zatim, opsežno dokazati da odgoj u Zagrebu nije negativno utjecao na odgajanike i iznio nekoliko prijedloga za odgoj, koji su se sastojali u tom da se organiziranom molitvom potpomogne odgoj budućih svećenika.Njegovo opravdanje zagrebačkog učilišta moralo je naići na odjek na kapitulu, jer je per placet izabran za magistra, 270 i nije isključeno da je i pod njegovim utjecajem Provincija još kroz nekoliko godina sačuvala Bogosloviju, a potom kroz tri godine dva razreda gimnazije, u glavnom gradu. Antić je, dapače, 19. srpnja 269 Službeni spisi filozofskog-bogoslovnog klerikata u Zagrebu, Vrbanićeva 35, br. 9/1955, Izvješće za Provincijski kapitul o klericima II. semestra 1954/55, Zagreb, 9. VII. 1955. str. 2.270 Za pomoćnika mu je određen fra Franjo Carev. Zapisnik definitorijalnih i kapitularnih sjednica Provincije Presvetog Otkupitelja 1954-1970, 15.