Potpuni tekst

184 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličendobiti novicijatskim studijem upropaste duljim služenjem vojnog roka, zbog nedostatka školskih isprava. Prof. Rogošić, koji je bio u državnoj službi, predlagao je da se tim učenicima u školu uračuna i godina provedena u novicijatu i da im se izda potvrda bez navođenja ocjena. 222 Antić je, čini se prihvatio to stajalište ali s time da tih pet učenika preko ljeta uče i najesen, prije početka predavanja, polože predmete koje nisu učili, a tražili su ih državni propisi za maturalni ispit. Svoj prijedlog opravdavao je savladanim znanjem učenika te je napisao provincijalu: “Ako drugi svoje đake pripravljaju i puštaju na ispite i sa manje znanja, zašto da mi budemo prama našima tako tvrdi e bi im pomogli kada im treba osobito u današnjim okolnostima.” Osim toga bio je uvjeren da je to i bolji način da učenici provedu praznike i da će se i učenici na taj način bolje oduševiti za studij kad vide kako se poglavari brinu za njihovo dobro. 223OKUPLJANJE RASPRŠENOG STADA UJEDINJENJEM GIMNAZIJEKako bi se nadoknadili ogromni gubitci zbog rata i nadomjestili mnogi pobijeni redovnici, godine 1948. ponovno se počelo ozbiljno razmišljati o obnovi gimnazije u Provinciji. Povratak na školsko ustrojstvo iz 1936, kad je filozofija bila spojena s teologijom, provincijskom definitoriju činio se nemoguć. Razmišljalo se kako spojiti filozofiju sa sedmim i osmim razredom gimnazije, poslije kojeg bi se onda upisivalo na teološki fakultet. Provincijalov delegat fra Karlo Nola dobio je za takvo skraćeno školovanje i dopuštenje iz Rima. Zbog toga se samostan u Makarskoj, gdje je nekada bilo bogoslovno učilište, učinio zgodnim za obnovu dvaju zadnjih razreda gimnazije u kojima bi se studirala filozofija. Za prvi tečaj filozofije određeni su učenici koji su upravo trebali završiti novicijat te godine.Nakon što su za taj plan saznali profesori u Zagrebu, izrazili su svoje nezadovoljstvo s obzirom na obrazovanje, znajući vrlo dobro da u ratnim i poratnim prilikama kandidati nisu normalno završavali školu, pa im se činilo da nisu dovoljno pripravljeni za studij filozofije. S najboljim nakanama da pomogne Provinciji, u problematiku se uključio i fra Ante. Da bi stvorio osnovicu za svoje zaključivanje, propitao je starije učenike što znaju o postignutoj školskoj spremi svojih mlađih kolega, tadanjih novaka. Antićeva ispitivanja podudarila su se s ocjenom fra Ante Crnice o niskoj školskoj razini u Provinciji. Iz Antićeva ispitivanja proizišlo je da nitko od tih učenika predviđenih za filozofiju “nema ni punih V. razreda srednje škole”. Iako se Antić u svom izvještaju skrivao iza mišljenja lektora u slučaju tadašnjih učenika, morao je i sam ustvrditi da njihovo srednje školovanje neće trajati već samo sedam godina. Pa iako je provincijalu dao za pravo da se trenutno, dok ne bude moguće ustanoviti osam razreda gimnazije, ostane na zauzetom stanovištu o šest razreda gimnazije, dva filozofije i četiri teologije, preporučio je da se dobro završi tih šest razreda kako bi se pripremili dobro za filozofiju, za koju je držao da bi je dobro bilo nastaviti studirati u Zagrebu. 224222 AFPPOS, Spisi provincijala, br. 202/1948. Antić Noli, Zagreb, 25. V. 1948. ad nomen Antić.223 AFPPOS, Spisi provincijala, br. 214/1948. Antić Noli, Zagreb, 6. VI. 1948. ad nomen Antić.224 AFPPOS, Spisi provincijala, br. 354/1948. Antić Noli, Zagreb, 20. VIII. 1948. ad nomen Antić.