Potpuni tekst

170 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenCvitanovićevoj zamisli bazirao samo na jednoj jedinoj knjizi, Reinstadleru, jer mu je sve ostalo, u ratnim prilikama, “bio prosti luksus”. U drugom razredu profesori su mogli izostaviti slobodno “sve nuzpredmete”, ali naprijed se mora, držao je Cvitanović. 134Za razliku od Antića, koji je zasnivao svoju odgojnu metodu na dobroti i na pouzdanju u Božju pomoć, Cvitanović je držao da treba upotrijebiti naravna sredstva da bi se opravdano mogla očekivati milost. Nije baš sigurno ni koliko je bio uvjeren da je Antićeva metoda odgajanja samo dobrotom dovoljna, napose u tako grubim vremenima, pa mu je dao svoje upute. “Načela nek ti budu ova: Držati razrede na okupu - kolege svi zajedno;; kad nekog predložiš za novicijat pazi na fizičnu i moralnu sposobnost, ali pazi i na to da o[tac] gvardijan u Visovcu nije čudotvorac, a da bi u današnja vremena mogao uzdržavati prevelik broj novica, i vidiš li na ijednom djaku, ma u kom pogledu štogod sumljiva, nastoj ga elemenirati iz klerikata. Danas je era mučenika. Nije svak za fratra.” 135No i takva kakva je bila, Bogoslovija je zaista bila providnosna ustanova. Pod Antićevim duhovnim vodstvom, iako uz skromne uvjete, davala je potrebnu stručnu spremu. A što je još važnije, održala je kontinuitet u pripremanju župnog osoblja koje će u mladim silama biti dragocjeno nakon rata, kad komunisti pobiju ogroman broj svećenika.Što se rat više približavao svršetku, kao da je žešće bjesnio, a komunistima se žurilo osloboditi se nepoželjnika. Antićevi su se dopisnici u pismima tek uvijeno jadali. Sve više su se Antiću obraćali za odjeću. U ožujku 1945. klerici su se sami počeli, zbog straha, prijavljivati u vojsku. 136 One koji su još ostali u samostanu pozvali su komunisti, pa su ih 3. travnja 1944. Antić i eksprovincijal Cikojević otpratili u Split, odakle su proslijedili za Trogir, gdje su kao vojnici raspoređeni na različite strane. Klerikat je ostao bez studenata, piše Antić: “Sit nomen Domini benedictum! Fiat voluntas Tua, Deus meus et omnia!” 137Kao što kvočka okuplja piliće, Antić je sada pokušavao oko sebe okupiti svoje bivše studente pismima. No teško je dolazio do njihovih adresa i kontakt je uspostavljen samo s nekima, uglavnom u Gorskom kotaru, Istri i u Sloveniji. 138 No, njemu nije bio dovoljan samo pismeni kontakt već je molio provincijala Grabića da bi pokušao pronaći nekog mlađeg svećenika da ih obiđe i za njih se zanima. Partizani su ušli 8. svibnja i u Zagreb. Time je hrvatska država prestala postojati a njezino je područje ponovno priključeno komunističkoj Jugoslaviji.134 Arhiv Vicepostulature, Cvitanović Antiću, Split 23. XI. 1944. i 15. XII. 1944.135 Arhiv Vicepostulature, Cvitanović Antiću, Split, 2. I. 1945.136 Arhiv Vicepostulature, Menđušić, Stipaničev i Ribičić Antiću, Split, 8. III. 1945.137 AFPPOS, Spisi provincijala, 364/45, A. Antić, Izvješće o klericima od škol. god. 23. VI. 1942. do 12. XII. 1945, p. 6.138 Usp. Tonći [Sikavica?] Antiću, Trsat-Sušak 19. V. 1945;; Petar Petričević Antiću, Ljubljana 1. VI. 1945;; Kamenjarin Antiću, Ljubljana, 3. IV. 1945;; Vuco Antiću, Imotski 4. IV. 1945;; Ivo [Menđušić?]Antiću Položaj [Škrljevo kod Sušaka] 28. IV. 1945;; Fra Mate [Prcela], Rab 29. IV. 1945;; Kerubin [Stipaničev] Antiću Škvrljevo, 4. V. 1945;; J. Radić Antiću, Baška Voda 4. V. 1945, itd.