Potpuni tekst

18 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličentičkom mišljenju razlikovao od učitelja, a o malom Anti je imao dobro mišljenje pa bi je tješio “da je mali dobar i da će on biti dobar čovjek kad dođe u svoje doba”.32 Premda mu se kuća nalazila uz samu “Poljanu” zasađenu dudovima, koja je bila kao stvorena za igru, Ante Marko nije zalazio u društvo “zločeste” djece, prisjećao se pod stare dane njegov rođak pravnik Ante Živković, premda je čini se u igrama, kad bi već zaigrao, želio biti pobjednik. 33Antić je u to vrijeme bio ministrant pod budnim okom župnika don Vicka Škarpe. Posljedice peronospore i vinske klauzule osjećale su se duboko i u Zatonu. Vinogradi su napušteni. “Ljudi su bili besposleni i ležali po travi na seoskoj poljani”, bilo je i gladi, a Antićeva je majka davala gladnoj djeci smokava, sjeća se Lovre Antić. 34 Don Vicko je okupljao djecu na ministriranje. Novcem koji mu je ponekad bio darovan za obavljanje crkvenih obreda don Vicko je znao razveseliti djecu kupivši, katkada, suhih kolača dvopeka s kojima je “isprobavao” dječju snagu, dajući im da odlome što veći komad. Ante Marko je već tada, kao dijete, pokazivao svoju solidarnost kad bi i polovicu tako otrgnutog kolača dijelio sa svojim bratom Lovrom 35Zbog nezaposlenosti seoska poljana je sve više postajala okupljalište odraslih. Time su i dječje igre bile ograničenije. No, umjesto igara na poljani Antića su već u djetinjstvu zanimale više igre u kojima je on s bratom pravio kapelu i ukrašavao oltariće sličicama, stavljao svijeće na namotače konca, pjevao i molio. 36Najvjerojatnije su te dječje igre ostajale u užem obiteljskom krugu. Igre je zapazila, čini se, i strina Kata koja je stanovala u obitelji, pa mu je znala reći: ”Budi dobar u školi i uči, pa će te majka dati u fratre kad završiš osnovnu školu.” 37 Ostalim je dječacima najvjerojatnije ta igra malog Ante Marka ostala nepoznata, a ne sjeća je se ni njegov rođak, godinu mlađi, Ante Živković.3-4 str. 20. Juraj Vicko Škarpa bio je župnik u Zatonu 26 godina. Bio je promicatelj mnogih pothvata u župi. Započeo je u župi pisati matice hrvatskim jezikom. Uz župnu službu aktivno je sudjelovao i u političkom životu Hrvatske, a nakon odlaska iz Zatona priredio je i knjigu Hrvatske narodne poslovice,Šibenik 1909. No iznad svega don Vicko Škarpa je bio vrijedan i pobožan župnik koji će možda ostaviti traga svoje pobožnosti i na Antićevu životu. U raspravama vezanim za Antića redovito se navodi hipokoristikom don Vice kojim su ga zvali Zatonjani. Sam se međutim potpisivao Vicko. Usp. njegovo pismo Jurju Biankiniju Zaton, 22. IV. 1994. B. ZELIĆ-BUČAN, “Još iz ostavštine Mihovila Pavlinovića” Radovi Centra JAZU u Zadru, 21 (1974) 175.30 AV. (Spisi Franjevačkog provincijalata Split, br. 386/1937.) Upitni arak o biografskim podacima. 31 AV, Izvanprocesualna svjedočanstva. Izjava Lovre Antića, Zaton, 27. IX. 1965, str. 2-3. U iskazu iz 1970. ovaj je pasus ublažen pa je mali Ante “puno živ i dobro uči”. AV, Izvanprocesualna svjedočanstva, 2, f. 2. br. II. 32 AV, Izvanprocesualna svjedočanstva. Izjava Lovre Antića, Zaton, 27. IX. 1965, f. 3.33 A. ŽIVKOVIĆ, “Moja sjećanja na o. Antu Antića”, VFPPO, 15 (1966) br. 5-7, str. 97. pripovijeda o jednoj utrci između njih dvojice u kojoj je Antić pobijedio.34 AV, Izvanprocesualna svjedočanstva. Izjava Lovre Antića, Zaton, 27. IX. 1965, f. 4.35 AV, Izvanprocesualna svjedočanstva. 2, f. 3. n. IV. Izjava Lovre Antića, Zaton, 12. II. 1970.36 AV, Izvanprocesualna svjedočanstva. 2, f. 3. n. V. Izjava Lovre Antića, Zaton, 12. II. 1970.37 Izjava Ive Antić, Zaton 12. II. 1970. AV, Izvanprocesualna svjedočanstva, 1. Katina imena nema u sačuvanim anagrafima.