Potpuni tekst

54 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenvanje bilo dugo. Ono malo živežnih namirnica koje su prebacivane iz Imotske krajine, desecima kilometara na magaradi, mazgama i konjima, ili ih je čeljad nosila na leđima nisu mogle zadovoljiti makarsko stanovništvo sve da je i imalo novaca. Pšenično brašno miješalo se s kukuruznim 245 u sve većem omjeru. Pšenični kruh smatrao se raskošnom poslasticom. Svjedoči to i samostanki ljetopisac koji 12. listopada 1916. bilježi kako mu je slijepac Ivan Srzić donio od neke pobožne duše “samun bijelog kruha” kojega je učas nestalo, jer ga je sretni dobitnik podijelio sa svojim kolegom lektorom i carskim odličnikom Markom Ivandićem te nekolicinom bogoslova. 246 No u samostanu je ubrzo nestalo u potpunosti pšenice pa se pripremalo samo jelo od kukuruzna brašna. 247 Već se počelo pričati o umiranju od gladi. Siromasi su oblijetali oko samostanskih vrata. Ponešto im se davalo od jela, iako bi, kako kaže ljetopisac, svatko od redovnika mogao tri puta više pojesti nego dobije. 248 God. 1917. glad će i dalje harati Dalmacijom pa je svećenstvo iz Dalmacije uputilo memorandum caru Karlu da bi pritekao u pomoć gladnima. 249MLADI SVEĆENIKU takvim uvjetima nije bilo jednostavno raditi i učiti. No uspjeh ipak nije izostajao. 250 Nakon nepunu godinu dana poslije nego su spomenuti studenti primili red podđakonata i nakon što su priveli kraju treću godinu teološkog studija, 21. VI. 1917. okupila su se četvorica subraće lektora, fra Alberto Bukić, fra Ante Cikojević, fra Petar Grabić i fra Jure Božitković, u sobi gvardijana Konrada Rudana da bi skupa s njim, prema propisu Općih ustanova, 251 donijeli svoje mišljenje o prikladnosti mladih đakona da pristupe na svećeničko ređenje. Ishod je bio pozitivan. 252 Đakoni su se užurbano pripremali za ispite koje su trebali polagati 17. ili 18. srpnja. Potom su trebali obaviti duhovne vježbe. Prema dogovoru, duhovne vježbe je trebao započeti fra Alberto Bukić, a nastaviti ih fra Jure Božitković. Duhovne su vježbe trebale završiti 27. srpnja i taj isti dan bi se krenulo u Šibenik. 253Usto im je provincijal trebao izdati još litterae dimissoriae da mogu biti zaređeni 245 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 183.246 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 182.247 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 183.248 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 193 i 196.216. Kroz 1917. ipak su redovnici za ručak dobivali uz tanjur juhe i nešto zelja i mali komadić mesa, dok su za večeru dobivali malo pure ili tanjur kukuruzne kaše. Kroničar je za to napisao da žive “k’o u ratno doba sjajno jer ogromna većina i bogatijeg pučanstva nema ni ovoliko hrane.” Isto 219. - U AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. 39, pod naslovom “Neki podaci o gladi u cijeloj Dalmaciji, osobito u nekim župama” sačuvano je nekoliko župničkih izvještaja o gladi po župama.249 Jedan primjerak memoranduma u AFPPOS, Spisi provincijala F. Lulića II, fasc., bez broja.250 Usp. “Naša izvješća”, Dan XV (1917), br. 3 [22. II. 1917].251 Constitutiones Generales Ordinis Fratrum Minorum ex 1913, c. I, § XIII, n. 107;; Regula et Constitutiones Generales Fratrum Minorum, Romae, 1913, p. 26.252 Od pet glasača (Konrad Rudan, Alberto Bukić, Ante Cikojević, Petar Grabić i Jure Božitković) Antić je imao svih pet pozitivnih glasova. Usp. prijepis zapisnika u Arhivu Vicepostulature, Antićevi osobni dokumenti, 66. Spis je vjerojatno prepisan iz arhiva Provincije. U Arhivu Provincije nisam uspio pronaći izvornik.253 AFPPOS, Spisi provincijala F. Lulića Fascikl, IV, bez br. Makarska 9. VII. 1917.