Potpuni tekst

292 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenPREVOĐENJE KAO SREDSTVO ZA DUHOVNI RASTPromotri li se Antićevo dopisivanje, očito se vidi da su mnoge osobe taražile od njega duhovno štivo. Drugima je Antić i sam nudio. 202 Nekada su mu prijevode razmatranja ili drugih duhovnih tekstove neke osobe davale na vlastiti poticaj, kao zagrebački provincijal, 203 a ponekad je Antić žarko molio pojedince, kao fra Stanka Petrova, da mu prevedu neke tekstove. 204 Izbor Antićevih prijevoda i njegovi sastavci očito su bili uvjetovani potrebama. Kako je Antić brojčano vodio više ženskih osoba nego muškaraca i kako su mu i suradnice djelomično bile ženske osobe, to je utjecalo da je jedan dio spisa koje je pripremao bio namijenjen ženama ili su spise napisale žene. Tu treba ubrojiti djelo sv. Bonaventure Ad sorores, zatim Nutarnji dvorac sv. Terezije, pa životopise sv. Katarine Labouré (1806-1876) i bl. Ane di san Bartolomeo (1549-1626), 205 i životopis sv. Elizabete od Presvetog Trojstva 206 te Gorka muka naš ega Gospodina Isusa Krista po razmatranjima ča-sne redovnice Ane Katarine Emerik za svetoga posta 1823. 207Prevoditi, prepisivati i popravljati tekstove često je davao i zato što je držao da će to osobama biti na duhovno dobro. 208 No bilo bi pogrešno shvatiti da je to bila njegova redovita praksa, jer u korespondenciji ne nalazimo tragove da je povjeravao taj posao osobama koje su ga bile spremne prihvatiti ali nisu umjele dobro prevoditi. Dapače, držao je da bi njihov trud i posao bio uzaludan. 209 A pretipkavati je ponekad davao “više radi materijalne pomoći nego radi drugoga”. 210Nije isključeno da su i njegove molbe upućene nekim osobama da mu sastave razmatranja ili duhovne nagovore, barem pokatkada, imale sličnu nakanu. No sigurno je i to da se nije ustručavao služiti tuđim uslugama i tuđim tekstovima. Tako mu je sestra Salezija dala razmatranja o ustanovi Euharistije i o bogatom 202 Naročito je živa bila razmjena između njega i fra Stanka Petrova. Duhovnom literaturom opskrbljivao je časne sestre, magistre novaka i pobožne pojedince. (Fra Teofil Radić, magistar novaka na Krku, koristio je sedam tipkanih razmatranja o sedam darova Duha Svetoga. Arhiv Vicepostulature, Krk, 14. XII. 1960. Slao je tekstove na Visovac magistrima fra Jerku Lovriću i Celestinu Belamariću. Arhiv Vicepostulature, C. Belamarić Antiću, Visovac, 7. II. 1961. O. Ivan Jeger molio ga da mu pošalje prijevod pisma sv. Ljudevita Marije de Montforta o poniznosti. Arhiv Vicepostulature, I. Jeger Antiću, Zadar, 29. V. 1964. itd.)203 Antić S. Mavrak, Zagreb, 16. IV. 1953, AP, II/24, 37 [¢ 5, 493].204 Antić Gabriću, Zagreb 8. VII. 1952. Pisma svećeniku, I [30/92] 137.205 Usp. Antić Jadrijeviću, Zagreb, 27. XII. 1952, AP, I/19, 11 [¢ 4, 302]. Oba su životopisa zagubljena pa je nepoznato radi li se u drugom slučaju o Aninoj autobiografiji ili o nekom kasnijem životopisu. 206 O ovom spisu nisam našao trag među Antićevim spisima, no sjeća ga se sestra Anđelina Kujundžić. Ciklostilsko izdanje pripremila je sestra Marija Asumpta Strukar, a objavile su ga Sestre Naše Gospe.207 Tri neuvezana primjerka viđenja flamanske mističarke i stigmatičarke Ane Katarine Emmerich (1774-1824) pronađena su 1997. u Arhivu franjevačkog samostana u Vrbanićevoj u Zagrebu. 208 “Ako možeš, nagovori ga, ja se uzdam, da bi mu to jako, jako koristilo i pomoglo duhovno.” Usp. Antić I. Juriću, Zagreb, 19. IX. 1951, AP, I/21, 27 [¢ 4, 387]. Usp. također: Antić I. Juriću, Zagreb, 24. X. 1951, AP, I/21, 28 [¢ 4, 388]. “Ako bude imao vremena neka ga posveti svojoj duši prevađajući ovo djelo sv. Terezije.” Antić I. Juriću, Zagreb, 11. XII. 1951, AP, I/21, 31 [¢ 4, 391]. Usp. Vlado Poljak. Izvanprocesualna svjedočanstva i sjećanja na o. fra Antu Antića, str. 3 [¢ 9, 77].209 Antić A. Kujundžić, Zagreb, 1. III. 1955, AP, II/19, 56 [¢ 5, 423-424].210 Antić Petrovu, Zagreb, 12. I. 1961, AP, I/34, 105 [¢ 4 747]. Pisma svećeniku, III, 20/93, 99.