Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma171NAKON RATA (1945-1946)Prestanak svjetskog rata donio je u mnogim zemljama olakšanje. U državama u kojima su vlast preuzeli komunisti “oslobođenje domovine”, kako su to nazivali komunisti, odvelo je, naprotiv, nove tisuće života u smrt a druge tisuće na dugogodišnje robijanje. Komunizam se naročito oborio na vjeru smatrajući Crkvu svojim najljućim neprijateljem. Ne mogavši utjecati na glavu Crkve, udario je na pastire računajući da će se stado samo razbježati. U takvom stanju Antiću se činilo da je molitva najbolji način da se klonuli “duh podigne i oživi vjera”. 139ČAŠA SE GOSPODNJA PUNI“Čaša se Gospodnja puni” — pisao je Antić Grabiću. “Moramo je ispiti. Gorka je to čaša, ali je Otac pruža, koji nas ljubi i štedi, dok nas teško pohađa radi naših i našeg naroda grijeha. Molim Vas ne klonite nikada duhom niti se smućivajte niti duhom smetite. Nad nama je sud Božji. Treba se pokloniti njegovim nedokučivim sudovima i slaviti ga, jer je dobar, jer je uvijeke milosrđe Njegovo. Iako nas teško kara ipak će nas sačuvati radi sebe i svoga milosrđa i svoje ljubavi. Nećemo propasti, pa makar bilo još žrtava. Ne bojte se! Imajte veliko, silno, neograničeno povjerenje i vedro gledajte u bolje i svetije (!) dane. Znam da će vaše očinsko srce najviše trpjeti i osjećati za duhovno snalaženje mnoge braće. Mnogi od nas još nećemo da razumijemo ovaj pohod Božji i još ostajemo i gluhi i slijepi. Oh, kad bi naša vjera bila življa, jača, dublja? Zato treba moliti i žrtvovati.” 140Dobre duše su molile i žrtvovale se. Kao kad se malo vode baci na jaku rasplamsalu vatru, pa se učini da vatra još jače razbuktava dok se ne počne na kraju uočavati zgarište, tako je bilo i s ratnim neprilikama. Tek nakon rata kao da se malo-pomalo vidjelo zgarište Provincije. Antić je ostao u Makarskoj i pokušavao održati vezu sa svojim studentima. Provincijal je bio u Zagrebu, odsječen od Provincije. Klerici razbacani u vojsci. Mnoga braća iz Provincije prispjela su u zatvore. U Provinciji su i bez provincijala, po opustjelim župama, pokušavali naći zamjene za pogubljene franjevce župnike ili za odvedene u zatvore. U samostan u Makarskoj, gdje je živio Antić, najprije je ušla vojska a potom je smještena civilna bolnica. Samostan u Živogošću, po naputku komunista, zauzeli su seljaci iz Brikve. U samostan u Omišu postavljena je također bolnica. U bolji dio zaostroškog samostana smješten je dječji dom, a redovnici zbijeni u stari dio samostana iz 18. st. U Imotskom su u franjevački samostan preseljene časne sestre, a u njihovu kuću je smješten dječji dom. U Sumartinu su redovnici iz samostana bili prisiljeni preseliti u privatne kuće, i moglo bi se nabrajati redom. Javljajući provincijalu te novosti, Antić ga hrabri s pouzdanjem u Božju providnost:139 Splitskom biskupu Bonefačiću Antić je predložio da se u čitavoj biskupiji održi trodnevnica s izloženjem presv. sakramenta pred blagdan Srca Isusova. Antić Bonefačiću, Makarska 27. V. 1945. NAS, S-M, Spisi br. 839/45.140 Antić Grabiću, Makarska, 29. VI. 1945. AP, I/47 31 [¢ 4, 860].