Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata115zbog zdravstvenih razloga pošao u Zagreb, 327 a odatle se vratio u Bogosloviju gdje je obavljao svoje magistarske poslove i ispomagao po župama. 328Čini se da su kroz to uslijedili razgovori između njega i provincijala fra Petra Grabića o pomoći u novicijatu. Kad je Grabić 1. studenoga 1939. došao u službeni pohod Makarskom samostanu, vjerojatno je o tom i opet razgovarao s Antićem. Dnevnik Milovana, dva dana kasnije, bilježi da je Antić pošao obaviti izvanrednu ispovijed novica. 329 No nije se vraćao u Makarsku jer ga je provincijal uskoro odredio za privremenog magistra novaka u Visovcu, 330 umjesto dotadašnjeg magistra fra Bernardina Bebića. 331Na Visovcu je Antić proboravio kratko vrijeme. Odmah je od početka uznastojao da se preurede prostorije novicijata u jedinstvenu cjelinu. Zauzeo se da se uredi kapelica za novake, ukoliko u planiranom preuređenju crkva ne bi bila izravno povezana, na prikladan način, s prostorijama za novake. Pokušao je što svrhovitije urediti namještaj i slike po sobama i hodnicima kako bi sve to pripomoglo duhovnoj izgradnji novaka. Namjeravao je poboljšati higijenske uvjete izgradnjom jednoga tuša za novake i pridonijeti zdravstvenom stanju novica zapošljavajući novake u različitim fizičkim poslovima.U svom izvještaju naročito se založio da novicijat kao “duhovno rodilište” Provincije ostane na ubavom visovačkom otočiću posred Krke, u tom svetom, kako ga on naziva, samostanu pod okriljem Majke od Milosti. 332Osim spomenute Antićeve namjere preuređenja novicijatskih prostorija njegov rad iz tog razdoblja nije dovoljno poznat. Zna se ipak da se među novacima osjećao izvrsno i da je svoj boravak u novicijatu pokušavao upotrijebiti i za vlastitu duhovnu izgradnju. “Jedno želim” — pisao je— “da u svemu budem kako Isus i Marija hoće i žele.” 333 Vjerojatno je Antić upravo tada stekao izvjesna odgojna iskustva s novacima, koja je kasnije prenio magistru novaka, svom nekadašnjem učeniku fra Celestinu Belamariću. Prema Antićevu shvaćanju, rad s novacima trebao je obuhvatiti upoznavanje psaltira i to prije svega nedjeljno moljenje časoslova, kako bi novaci razumjeli ono što mole. Svaki bi novak trebao prevesti na hrvatski jedan psalam i s tumačenjem izložiti pred zajednicom novaka. To bi im pomoglo za shvaćanje, izražavanje i za duhovni život za koji bi iz psalama crpli pouke. No, na taj bi način magistar korisno zaposlio novake. Uz taj bi rad naučili i pisati na pisaćem stroju. 327 25. VIII. 1938. nalazio se u Zagrebu. Usp. Uredovni zapisnik franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br 31/38.328 Usp. Dnevnik Milovana, 28. i 30. IX. 1939. br. 411 i 413.329 Usp. AFSM, Dnevnik Milovana, 3. XI. 1939. br. 446.330 Arhiv Vicepostulature. Uredovni spisi klerikata. Provincijal Grabić Antiću br. 2343. Split 12. XI. 1939. Izvornik. 331 Čini se da je Bebić smijenjen jer nije našao zajednički jezik s novacima, od kojih su trojica poslije toga izišla iz klerikata iz Sinja. Arhiv Vicepostulature, Petrov Antiću, Sinj 25. V. 1942. “Eno nam odoše 4 klerika! Trojica su iz onoga razreda, radi kojega je O. Bebić skinut s meštarstva.”332 A. Antić Izvješće o novacima i novicijatu za definitorijalni sastanak, Visovac 10. XII. 1939. AFPPOS, Spisi provincijala, Sada u arhivu Vicepostulature [Autograf].333 Antić M. Mikuliću, Makarska, 22. XII. 1939. AP, I/30, 6 [¢ 4, 534]