Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

JEZIK U UPOTREBI / LANGUAGE IN USE
Od susjednih jezika najpozitivnije je okarakteriziran govornik njemačkoga,
neutralno govornik mađarskoga, a govornik talijanskoga i s pozitivnim i
negativnim karakteristikama. Govornik njemačkoga okarakteriziran je kao obrazovan,
pametan, uspješan, pristojan, urban, aktivan i odlučan (7 pozitivnih karakteristika,
od toga više od polovice s prosječnom ocjenom iznad 6), a govornik
mađarskoga kao obrazovan, pametan i pristojan (3 pozitivne karakteristike, od
toga 2 s prosječnom ocjenom iznad 6), dakle samo ocjenama društvene uspješnosti.
S druge je strane govornik talijanskoga fin, bogat, brz, aktivan i odlučan (5
pozitivnih karakteristika, od toga više od polovice s prosječnom ocjenom iznad
6), ali uobražen, antipatičan i ravnodušan (3 negativne karakteristike s prosječnom
ocjenom iznad 3).
Iz tih rezultata možemo zaključiti da su stavovi prema govornicima njemačkoga
i mađarskoga pomalo idealizirani, budući da ocjene ne pokazuju stereotipne
predstave o grubim, rezerviranim i ravnodušnim Nijemcima, pa i Mađarima.
Neutralan stav prema mađarskome jeziku ne iznenađuje, naime, iako je u
pitanju susjedni jezik, slovensko društvo (osim sjeveroistočnoga dijela Slovenije)
nije u kontaktu s njim, ni u jezičnome ni u kulturnome smislu. Stereotipnim stavovima
više odgovaraju ocjene govornika talijanskoga, koje su najvjerojatnije
rezultat suvremenih društvenih zbivanja u Italiji.
Grupi susjednih jezika pripada i hrvatski jezik. Međutim, zbog povijesnih i
suvremenih društveno-političkih okolnosti uključen je u sljedeću grupu, tj. grupu
novih standarda bivšeg srpskohrvatskog.
Među govornicima novih standarda bivšeg srpskohrvatskog najpozitivnije
je okarakteriziran govornik bosanskoga, koji je po mišljenju ocjenjivača
obrazovan, pametan, pristojan, brz, iskren, prirodan, skroman, ljubazan, aktivan i
suosjećajan (10 pozitivnih karakteristika, od toga polovica s prosječnom ocjenom
iznad 6), no s napomenom da su standard prepoznala samo 3 ocjenjivača. Govornik
hrvatskoga okarakteriziran je i pozitivnim i negativnim karakteristikama,
pri čemu prevladavaju negativne. On je okarakteriziran kao obrazovan i pametan
(2 pozitivne karakteristike s prosječnom ocjenom iznad 6), ali grub, antipatičan,
pasivan i ravnodušan (4 negativne karakteristike s prosječnom ocjenom iznad
3). Samo negativnim karakteristikama označen je govornik srpskoga jezika, i to
kao grub i siromašan, međutim prema broju svih karakteristika ubrajamo ga, kao
i mađarski, među neutralno okarakterizirane jezike. Kao što smo već spomenuli,
crnogorski nije bio prepoznat kao jezik te zato nije niti uključen u istraživanje.
Zanimljivo je da se slika govornika bosanskog jezika nimalo ne podudara
sa stereotipom Bosanca kao neobrazovanog, glupog, siromašnog i ruralnog čovjeka
(v. Balažic Bulc i Požgaj Hadži 2009). Negativne oznake posebice govornika
hrvatskoga sigurno su rezultat aktualnih političkih odnosa među državama.
117