Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

Jagoda Granić: SLOBODA JEZIKA ILI SLOBODA JEZIKOM?
i na „jednom inherentnom svojstvu jezične djelatnosti u javnoj komunikaciji – to
je ideologizacija jezika javne komunikacije“ (Škiljan 2000: 86). Apstraktni, inače
neutralni jezik to prestaje biti čim ga smjestimo u realni kontekst upotrebe, jer
postane objekt ideologizacije kojoj je cilj osvajanje društvene moći. Na taj način
jezik dva puta gubi svoju slobodu: prvi put u stvarnom kontekstu a drugi put kad
ideologizacija dobije moć. A sve se to događa iz jednostavnog razloga, jer koegzistiraju
dva različita univerzuma: jedan je skup označenih fenomena, a drugi je
skup značenja ostvarenih jezikom. Razumljivo da onaj tko posjeduje ovaj drugi
skup značenja, uvelike utječe na novu spoznaju svijeta (Škiljan 2000).
Analizirajući manipulaciju jezikom u političke svrhe uz veliku pomoć
medija, Ranko Bugarski (1997) uočava različite jezične i nejezične mehanizme:
laži, poluistine, neistine, falsifikate, hiperbolizaciju, eufemizaciju, vijest umjesto
komentara, zamjenu teza … itd., a sve u svrhu postizanja cilja – izmanipulirati
primatelje poruke, uvjeriti ih u svoju, jedinu „istinu“. U retoričkom je govorenju
samo mali korak od persuazivnosti do manipulacije, no dovoljan za razlikovanje
kreativnog govornika (kojeg su veliki antički retoričari definirali kao nužno čestitog
čovjeka) od više ili manje vještog manipulatora.
Konstantno „obesmišljavanje“ javnog jezika uz njegovo istovremeno zaoštravanje,
jezik političke i ratne propagande, zagađeni prostor javne komunikacije,
verbalne patologije – signali su da je jezik u ozbiljnoj društvenoj krizi
(Bugarski 1997; 2002; 2009). Korupcija jezika politike – najveća opasnost za
slobodu jezika – prestat će kad se jezik oslobodi političkih okova, kad obnovi
svoj izgubljeni integritet (Skoble 1996) i kad mu njegovi govornici vrate dignitet
koji mu pripada, jednako kao što pripada i njima samima jer, ne zaboravimo, po
definiciji apstraktan, jezik živi samo u svojoj upotrebi.
Sociolingvistička demistifikacija jezika najbolji je način da govornici konačno
uvide kakve su posljedice manipulacije jezikom, koliko su one opasne za
čitavu zajednicu i u kojoj mjeri pridonose njezinoj izolaciji na širem komunikacijskom
prostoru.
6. Zaključak
U prostoru javne komunikacije susreću se mnogi idiomi različitih statusa, uloga
i komunikacijskih dosega. Neki su „slobodniji“, neki „restriktivniji“, neki vode
slobodi, a neki u ne-slobodu jer su nametnuti. Dosad se nijedan jezik nije očuvao
dekretima i zabranama pa neće ni ubuduće. Naime, sve su zabrane kontraproduktivne.
S druge strane, jezik se uvijek mogao i ponovno može zloupotrijebiti
162
kad god promiče ideologiju koja će govornicima ‘pomoći’ kako će misliti, kako
će promišljati svoju stvarnost u koju su uronjeni. U radikalnom obliku, jezik bi