Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

Milorad Pupovac: IMENA I NJIHOVI SVJETOVI
dvije stvari – dok ne oslabi znanstveni udio u legitimiziranju diskursa tranzicije i
dok ne ojača udio znanosti u formiranju govora referencije.
To što se dogodilo drugim znanostima dogodilo se i znanosti o jeziku. I
ona je u protekle dvije decenije mnogo više sudjelovala u legitimiziranju diskursa
tranzicije nego li u formiranju govora referencije. U tom razdoblju znanost
o jeziku mnogo je više pretvarala, tranzicirala teme nacionalnih jezika, jezičnih
politika i jezične standardizacije u referentna mjesta diskursa tranzicije nego
što je opisivala, objašnjavala ili komentirala referencijske karakteristike jezičnih
promjena. Zato i danas imamo neku vrstu svijesti o tome što se dogodilo s jezikom
kao formacijskim elementom diskursa tranzicije, ali ne i svijest o tome što
se dogodilo s jezikom samim. Jedan od razloga zašto je to tako je i taj što je i
znanost o jeziku obuzeo entuzijazam božanskog stvaranja, u kojem je ona sebe
lišila obaveze da sumnja, a druge je lišila prava na sumnju, prava da pitaju ili da
osporavaju. I premda je taj entuzijazam božanskog stvaranja uvelike splasnuo,
znanost o jeziku još uvijek više živi u zadanim granicama diskursa tranzicije,
nego li u živim, slobodnim tokovima jezika.
Takav jedan živ i veoma značajan tok jezičnih promjena dogodio se i događa
se u sferi imenovanja. Uzroci tih promjena su različiti. Neki od njih su
općetranzicijski, a neki su domicilno tranzicijski. Na prostoru bivše Jugoslavije,
posebno na prostoru Hrvatske moguće je prepoznati sljedeće dominantne uzroke
promjena u sferi imenovanja:
1. promjena socijalističkog (komunističkog) u liberalan sistem imenovanja;
2. promjena hrvatskog ili srpskog u hrvatski sistem imenovanja;
3. promjena multinacionalnog (polisuverenističkog) u mononacionalni (suverenistički)
sistem imenovanja;
4. promjena proizvodno-tvorničkog u konzumerističko-informatički sistem
imenovanja;
5. promjena od suverenističkog prema evropeističkom sistemu imenovanja.
Promjena socijalističkog (komunističkog) u liberalni (demokratski) sistem
imenovanja odvijala se u sferi državnih institucija, političkih, ekonomskih i društvenih
naziva. Tako su iz javne upotrebe nestale riječi kao što su socijalizam,
komunizam, društveno vlasništvo, samoupravljanje, radnička klasa, radni ljudi,
udruženi rad, centar za obrazovanje i njihove izvedenice. Tih nekoliko riječi i
naziva samo su međaši u toponimiji 2 socijalističkog društvenog uređenja. S njihovim
uklanjanjem nestala je cijela mreža, cijeli jedan ideološko-nominacijski
sistem, a na njihovo mjesto postavljeni su novi međaši u novoj toponimiji liberal-
2 Termin toponimija koristi se ovdje kao oznaka za mjesta u socijalnopolitičkom prostoru, a ne kao
što je to uvriježeno u socijalnofizičkom prostoru.
350