Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

JEZIK U UPOTREBI / LANGUAGE IN USE
nalnu situaciju kovanja riječi. U oblikovanju rečenica riječima govornik je manje
sputan. I, konačno, u kombiniranju rečenica u iskaze prestaje djelovanje obvezujućih
sintaktičkih pravila i bitno se povećava sloboda svakoga pojedinačnoga
govornika da stvara nove kontekste, iako se ponovo ne smiju predvidjeti brojni
stereotipni iskazi. (Jakobson 2008: 159, ist. J. G.)
Kreativnost jezika prepoznaje se „u neograničenoj promjenjivosti osobnoga
govora i u beskonačnoj diversifikaciji verbalnih poruka“ (Jakobson 2008:
553).
U skladu s humboldtovskom hermeneutikom, jezik je proces slobodnog
stvaranja. Premda su eksplicitno definirane zakonitosti i pravila, način na koji se
načela stvaranja upotrebljavaju, kaže Chomsky, „slobodan je i bezgranično promjenjiv.
Čak i tumačenje i upotreba riječi uključuje proces slobodnog stvaranja“
(Chomsky 2005: 144).
Koncept generativne gramatike upravo počiva na jezičnoj kreativnosti, na
beskonačnom generiranju novih jezičnih postava koje će se ipak, zahvaljujući
normi a ne samo jezičnom osjećaju izvornog govornika – koji se uostalom i temelji
na njegovoj jezičnoj kompetenciji – prepoznati kao iskazi toga a ne nekog
drugog jezika. Chomskyevska performancija fokusirana je na upotrebu jezika
(parole, odnosno discours), a kompetencija (langue) briše granice jezika i jezičnog
znanja (Havas 1996).
U svojoj istodobnoj i neprekinutoj izgradnji i razgradnji, u svom osiromašenju
i bogaćenju, u saussureovski paradoksalnoj dinamičkoj statičnosti, svaki
jezik divergira, raslojava se, varira u upotrebi. No varijabilnost ne poništava njegovu
strukturiranost koja ograničava govornikovu percepciju izvanjezične stvarnosti.
Upravo visok stupanj varijabilnosti jezičnih oblika unutar samog jezika
upućuje na slobodu jezika (Sgall 2002: 314). Govornik bira između različitih
jezičnih jedinica, stvara nove riječi (ali ne i zamjenice!). Neke njegove neologije
neće ostati na razini pojedinačnog iskaza, nego će svoje mjesto pronaći, i
eventualno i zadržati, na razini ukupnog jezika, što može uzrokovati i promjene
u jezičnom sistemu. Varijabilnost izražajā i njihovih uloga dovodi do mogućeg
„teleloškog razvoja jezičnog sustava“ (Sgall 2002: 314).
A zbog činjenice da nijedan jezik nije konačan i da su u njemu stalna previranja
i moguće „rupe u sistemu“, pomiču se granice njegove slobode, ali i slobode
njegovih govornika.
2.2. Sloboda u tamnici jezika
Sloboda per definitionem ne poznaje granice, ona je sama po sebi neomeđena,
no Sartre je tvrdio da je naša sloboda determinirana jezikom. Budući da jezikom
komuniciramo i izvanjezičnu i jezičnu stvarnost, pitanje slobode i njezinih gra-
157