Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

JEZIK U UPOTREBI / LANGUAGE IN USE
nakon 2. svjetskog rata i nakon kratkotrajne tranzicije od „narodnooslobodilačkog
rata“ prema „socijalističkoj revoluciji“ provedena radikalna promjena imena
ustanova i poduzeća tako je to s istom mjerom učinjeno nakon pada berlinskog
zida. Gotovo preko noći izmijenjena je realnost društvene toponimije, a ljudi su
se u pravilu ponašali kao da jednu vrstu odjeće, „izlizanu i okraćalu“ zamjenjuju
„novom i prikladnom“. A što se zapravo mijenjalo i što je zamijenjeno s čim, te
koja je društvena i lingvistička relevantnost tih promjena pokušat ćemo pokazati
na osnovi komparativne analize registara/upisnika ustanova i poduzeća iz onog
i ovog vremena.
Već na prvi pogled i na njemu zasnovanoj usporedbi dvaju registara pokazuje
se da između njih (ondašnjeg ćemo nazvati socijalistički registar, a sadašnjeg
ćemo nazvati liberalni registar) postoji jasna razlika u pogledu otvorenosti
i zatvorenosti kako procesa imenovanja tako i raspoloživog fonda imena.
Socijalistički registar je zatvoren, dok je liberalni otvoren. Proces imenovanja u
socijalističkom je registru zatvoren zbog toga što iza njega stoji država i njezini
agensi, pa je imenovanje ili preimenovanje u njihovoj nadležnosti, dok je proces
imenovanja u liberalnom registru otvoren zbog toga što iza njega stoji privatna
inicijativa koju mogu poduzimati svi odrasli i poslovno sposobni državljani i
zainteresirani nedržavljani u skladu s propisima. Uostalom, tamo gdje se država
pojavljuje kao imenovatelj i u liberalnom registru, taj podsistem imenovanja je
zatvoren i ima specifične lingvističke karakteristike u kojima dominiraju opisni
nazivi (npr. Dom zdravlja Šestine, Gradska četvrt Podsljeme, Zagrebačke ceste,
Gradski ured državne uprave). Fond imena u socijalističkom registru zatvoren je
zbog dominantne logike imenovanja koja je ideološko-politička, sastavljen je od
imena koja imaju posebnu bilo ideološku bilo političku relevantnost, dok je fond
imena liberalnog registra otvoren zbog toga što je u njegovu formiranju dominantna
logika privatno-poduzetnička, 11 a ona se kreće od raspona osobnog imena
ekonomije i sa stajališta lingvističke (tržišne) logike bilo i očekivano i normalno, nego oni imaju
tvrtke ili kompanije ili jednostavno firme. Gotovo na isti način na koji poduzeća nisu imala svoje
poduzetnike nego upravitelje, direktore i vlasnike. Dakle, netko bi mogao, ne sasvim bez osnova,
zaključiti kako sistem imenovanja ili logika imenovanja u ovom slučaju pokazuju kako su u ono
vrijeme postojala poduzeća bez poduzetnika, a kako u ova vremena postoje poduzetnici bez poduzeća.
Bilo kako bilo, ovo je zacijelo jedan od brojnih primjera koji pokazuju kako procesima
analogije i na njoj zasnovane „proizvodne linije“ imenovanja ne upravlja jezik i njegova moguća
logika u intuiciji govornika, već izvanjezični razlozi, tj. ideološko-politička vjerovanja i na njima
oformljeni sistemi imenovanja.
11 U Jugoslaviji u ranom razdoblju socijalizma, s mnogo izraženijom ulogom države i planskog
koncepta privrede, koristio se izraz sitnosopstvenički, koji je označavao malog privatnika, a vremenom
je od poduzetničko-vlasničke oznake prerastao u moralno-političku oznaku za osobu koja
nema razvijenu svijest o općem interesu i društvenom dobru.
353