Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

Milorad Pupovac: IMENA I NJIHOVI SVJETOVI
imenovanja, očito je da sistemi imenovanja zapravo uspostavljaju sociokomunikacijske
svijetove. Osim što se mijenjaju nominacijski reljefi naselja, djelatnosti
i ustanova mijenjaju se i nominacijski regulativi. Sistemi imenovanja uspostavljaju
nove odnose kako među ljudima i zajednicama tako i prema onom što je
bilo, ili prema onome što jeste. Sistemi imenovanja mogu – i to je zapravo njihova
krajnja svrha – dio povijesti učiniti cijelom poviješću, lošu sadašnjost pretvoriti u
dobru sadašnjost, nečeg čega nema pretvoriti u nešto čega ima i obrnuto – nečeg
čega ima učiniti da ga nema. Stoga sistem imenovanja nije naprosto imenovanje,
ni u formi simbolizacije ni u formi indeksikalizacije. On je kognitivno-pragmatička
ekumena. 26 Bez njega diskursi socijalizma, liberalizma, nacionalizma naprosto
ne bi imali svoja mjesta, ne bi postojala njihova loci nominationes. Bez
njegova uzimanja u obzir zacijelo ni kritička analiza diskursa ne bi mogla biti
potpuna, jer bi do svijeta naracije došla tako što bi preskočila svijet nominacije.
Zato mi se čini da je jedan od mogućih zaključaka ove usporedbe između socijalističkog
i liberalnog registra imenovanja i taj kako imenovanje i uspostavljanje
sistema imenovanja predstavlja prednarativnu diskurzivnu formaciju bez koje se
teško može objasniti njezina narativna formacija. Na primjer, kako objasniti da
standardni jezik može predstavljati diskurzivnu formaciju ukoliko se ne sagleda
uloga imenovanja u njezinu uspostavljanju?
Drugi mogući pravac zaključivanja mogao bi se sastojati u utvrđivanju
važnosti registara imenovanja u borbi za različite svjetove. Prostor bivše Jugoslavije
u posljednje stoljeće i pol iskusio je doista različite registre imenovanja – od
naziva političkih i etničkih pa do naziva lingvističkih identiteta. Unutar njih su se
uspostavljali ili nastojali uspostaviti različiti svjetovi. Borba za te svjetove, koja
naravno nije samo lingvistička, može se promatrati i kao svojevrsna onomatomahia,
borba protiv uspostavljenih sistema imenovanja kao onomatoklazam,
dok se borba za uspostavljena imena može nazvati onomatolatria. Samo unutar
20. stoljeća bilo je nekoliko, svakako ne manje od četiri-pet sistemskih, osnovnih
sukoba u registrima imenovanja, pa se dobar dio njegove povijesti može promatrati
općenito kao onomatamahia ili, ovisno o odnosu prema imenima, kao
onomataklastia i kao onomatalatria. Većina tih borbi odvijala se u nekomunikacijskoj
sferi i nije bila stvar sukoba u imenima kakvu, na primjer, susrećemo u
analiziranom liberalnom registru imenovanja, gdje se ljudi bore s imenima i gdje
se imena iz različitih sistema ili podsistema sukobljavaju međusobno. Rezultat te
borbe, koja se mogla odvijati bilo u političkim bilo u lingvističkim kabinetima,
ogledao se u promjenama jednog registra imenovanja drugim.
26 Termin ekumena ovdje je, kao i u ranijim dijelovima teksta, uveden po analogiji s etimološkim
i terminološkim tumačenjem ove riječi prema Škiljanu (2006). Daljnja bi razrada ovog pojma vjerojatno
pokazala da postoje različite vrste ekumene.
364