Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

Vlasta Erdeljac: VRIJEDNOST JEZIČNIH/GOVORNIH POGREŠAKA U ...
U jezičnim iskazima koji slijede navedeni su različiti primjeri pogrešaka.
U rečenici Bilo bi ti bolje da radiš što paziš pogreška se sastoji u promijenjenom
redoslijedu riječi u kojima je sačuvana ista morfološka forma: paziš što
radiš. U rečenici Odnesi tetu torti pogreška je u zamjeni mjesta leksičkih morfema
u imenicama torta i teta: < tortu teti). U rečenici Je li (jelo) dotovo? došlo je
do pogreške leksičkoga miješanja: oblik dotovo nastao je spajanjem dviju riječi
koje su jednako vjerojatni mogući odabiri u konkretnoj rečenici: dobro + gotovo.
Pogreška u rečenici Ovo je muž moje žene naziva se leksičkom zamjenom jer je
umjesto namjeravane riječi doktorice govornik prizvao semantički srodnu, ali
nenamjeravanu riječ žene. Pogreške evidentirane u riječima čovječove – čovjekove,
kselama – skelama, pozdravlje – pozdrave (Erdeljac 2009: 236), pokazuju
različite mehanizme griješenja (zamjenjivanje, premetanje, izostavljanje) na fonološkoj
jezičnoj razini.
286
III
Prikazani primjeri pokazuju da spontano proizvedene (ali i eksperimentalno provocirane)
govorne pogreške doista odražavaju različite vidove procesa koji se
u ljudskom umu odvijaju u tijeku govorne proizvodnje, koji se odnose kako na
različite jedinice/reprezentacije, tako i na različite mehanizme mentalne jezične
obrade. Budući da su procesi jezične proizvodnje i percepcije izuzetno složeni,
otvara se širok prostor za različite teorijske pristupe i konstruiranje različitih
modela kojima se jezična upotreba nastoji prikazati, opisati i objasniti. Aktualna
saznanja o mentalnoj obradi jezika dobivena na temelju empirijskih podataka
u najgrubljim se crtama mogu svrstati u dva osnovna tipa modela: modularne
(Garrett 1976; Levelt, 1989; Levelt Roelofs i Meyer 1999; Vigliocco, Hartsuiker
2002) i interaktivne (ili modele širenja aktivacije, Stemberger 1985; Dell 1986).
U modularnom se modelu osnovni mehanizmi procesiranja jezika/govora
koncipiraju relativno jednostavno: ljudi proizvode govor tako što najprije konceptualiziraju
namjeravanu obavijest, zatim formuliraju jezični prikaz i konačno
ga artikuliraju. Modularnost se odnosi na činjenicu da se govorno-jezična proizvodnja
opisuje kao funkcioniranje niza procesnih sastavnica koje su relativno
autonomne u cjelini sustava. Uz konceptualizator, formulator, artikulator i akustičko-fonetski
procesor te sustav za razumijevanje govora, koji sačinjavaju aktivne
procesore, ovakav model predviđa i dvije odvojene komponente u kojima
se pohranjuje jezično znanje: leksikon i spremište situacijskog i enciklopedijskog
znanja (slika 1, Levelt 1989). Model vrlo precizno određuje ulogu leksikona i postupke
monitoringa (sustava za nadgledanja ili kontrolu govora) u odnosu prema
procesnim komponentama. Pretpostavlja se da mehanizmi za primanje tuđeg govora
sudjeluju i u primanju vlastitog, i to tako što se uključuje akustičko-fonetski