Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

Jagoda Granić: SLOBODA JEZIKA ILI SLOBODA JEZIKOM?
Kao što se vidi iz naslova ovog rada, i ovdje su ključne riječi jezik, sloboda,
s time da sintagmatika upućuje i na jezik kao objekt (sloboda jezika) i na
jezik kao sredstvo (sloboda jezikom), kao garanciju slobode. No, parafrazirajući
Chomskoga, složit ćemo se da i ovdje ima mjesta zbunjenosti, naime u naslovu
je sad znakoviti veznik ili.
2. Sloboda jezika, makar i uvjetna
Kad govorimo o jeziku i slobodi, odmah se nameće pitanje: može li jezik biti
slobodan? Odgovor nije jednoznačan, jer ni pitanje nije jednoznačno. Što znači
biti slobodan? Što je uopće sloboda? Konotacije su razne: sloboda je suprotna
restrikciji, poništava zabrane, upute, norme; sloboda ne poznaje limite (no ne
mora značiti i kaos); sloboda je i individualna i kolektivna; sloboda je mogućnost
izbora; sloboda počiva na kreativnosti; sloboda je društvena relacija jer čovjek
izvan kolektiva ne može biti ni slobodan ni ne-slobodan.
Jezik, za razliku od slobode, poznaje norme (standard čak i dvostruke);
jezik je kolektivan, ali je u svojoj upotrebi, u govoru, akcidentalan, individualan;
jezik pretpostavlja normu (iz komunikacijskih razloga), ali i izbor (dokaz su njegovi
različiti vertikalni i horizontalni stratumi, stilovi i idiolekti); jezik je struktura,
sistem; jezik je dinamičan u svojoj statičnosti; jezik je socijalna činjenica, ali
i psihološka (jezik i mišljenje) i semiološka (skup znakova).
Kad sve ovo znamo, pitamo se na koji će onda način sloboda odrediti jezik,
i kojim sredstvima, odnosno kako će jezik obilježiti slobodu.
2.1. Kreativnost jezika
Uz socijalnu dimenziju, i kreativnost je zajednička jeziku i slobodi, s time da
je u jeziku dijelom omeđena postojećim i nekim budućim normama. Premda je
svaki jezik virtualan sustav, nema život po sebi jer je sustav apstraktnih znakova
koji se konkretiziraju u govornim činovima i pretaču u riječi (Hagège 2005: 33).
Mora biti normiran jer drugačije ne bi ni mogao funkcionirati i ispunjavati svoju
primarnu, komunikacijsku funkciju. Istovremeno je i veoma kreativan, pa se
može reći da je na „uvjetnoj slobodi“ jer ta sloboda ipak podrazumijeva određene
restrikcije. Njegov stvaralački potencijal vrlo je dinamičan i slobodan u beskonačnom
kombiniranju jezičnih jedinica i izgradnji hijerarhijske strukture koja,
proporcionalno, na svakoj višoj razini dobiva i viši stupanj slobode, pa je to onda
nekakva „uzlazna ljestvica slobode“.
156
U kombiniranju razlikovnih obilježja u foneme sloboda je pojedinoga govornika
ravna nuli: kod je već utvrdio sve mogućnosti koje se mogu upotrijebiti u danome
jeziku. Sloboda kombiniranja fonema u riječi omeđena je; ograničena je na margi-