Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

JEZIK U UPOTREBI / LANGUAGE IN USE
Status jezika u višejezičnoj sredini korespondira sa statusom koji ta zajednica
ima u izvanjezičnim kontekstima: u politici, ekonomiji, kulturi itd. Lingvistika
jezičnih dodira te odnose najbolje dokumentira opisujući superstrate i
supstrate koji, nažalost, vremenom posve nestaju nakon što su najprije nestali iz
javne a onda i iz privatne komunikacije. Upravo ta želja za zadržavanjem istog
društvenog statusa ili, ako je to ikako moguće, za stjecanjem boljeg, dovela je
do napuštanja jezika „koji u očima svojih posjedovatelja više nema ni prestiža,
ni vrijednosti na tržištu rada, ni perspektive u budućnosti za njihovu djecu…“
(Hagège 2005: 208). Te su njihove odluke, uvjetno govoreći, slobodne jer ih na to
formalno ne obavezuje nikakav zakon, ali ih na to tjera društveni kontekst.
Strah od segregacije također je razlog izbora nekog jezika. Jezik u tom
slučaju dobiva neka druga značenja, komunikacija je očito u drugom planu, a njegova
simbolička funkcija nedvosmislen je znak pripadnosti njegovih govornika
određenoj jezičnoj zajednici.
Ako, eventualno, dođe do društvenih sukoba s drugim jezičnim zajednicama
u toj sredini, jezik je uvijek samo sredstvo (sloboda jezikom), a ne uzrok jer
jezični sukobi nikad nisu bili zbog jezika per se (Crawford 1990). Tada komunikacijska
funkcija ustupa svoje mjesto simboličkoj, vrijednosnoj funkciji.
5. Mistifikacija i manipulacija jezikom
Priroda jezika u političkoj i javnoj upotrebi ume
da nagovesti budućnost autoritarnih sistema.
(Bugarski 2002: 179)
Jezik očito može biti i „glasnik“ nekih novih odnosa u društvu, nekih novih politika.
Grubo instrumentaliziran u dnevnopolitičke svrhe, gubi svoje dostojanstvo
a s njim, naravno, i njegovi govornici koji svoje partikularne ili interese uže zajednice
kojoj pripadaju prikazuju kao interese značajne za cijelo društvo. Diskurs
medija i diskurs politike u tome imaju veliku ulogu.
Mistifikacija jezika izrazito je sociolingvistička pojava, jer se u jeziku prelamaju
različiti izvanjezični socijalni parametri. Svaki oblik mistifikacije ometa
komunikaciju, svjesno zamagljujući plan sadržaja uz pomoć semantičkih pomaka.
Za manipulaciju jezikom govorniku ne treba nikakva kompetencija, jer
manipulirati mogu svi ako to iz nekog razloga žele ili su na to možda primorani.
I ovdje je prisutna jezična ‘kreativnost’, ali s drugim, negativnim predznakom.
Riječ je o nizu ponekad suptilnih, a ponekad vrlo grubih jezičnih i komunikacijskih
postupaka koji mogu kreirati javno mnijenje ili pak usmjeriti djelovanje u
zacrtanom smjeru. Osim na kontekstualnim okolnostima, manipulacija se zasniva
161