Примењена лингвистика у част Ранку Бугарском - Језик у

JEZIK U UPOTREBI / LANGUAGE IN USE
niraju ovim sistemom imenovanja. Ona nisu samo njegova differentia specifica 16
već i loci nominationis. Stoga se može reći kako su velika, mala i herojska imena
ona prema kojima prepoznajemo socijalistički registar imenovanja. Te tri kategorije
imenovanja zbog toga što služe kao nominacijske dopune opisnim imenima
povećavaju svoju učestalost i time stvaraju dojam mnogo veće raširenosti nego
što je zapravo imaju.
Što se semantičko-pragmatičke uspješnosti tiče nju je moguće promatrati
i ocjenjivati iz dvije perspektive – referencijske i performativne. Obje perspektive
pokazuju dosljednu strukturiranost ovog sistema imenovanja. Tako
su u funkciji povezivanja obrazovanja s pojedinačnim vrlinama i poželjnim
društvenim vrijednostima škole najčešće bile imenovane herojskim imenima, a
tvornice, s obzirom na emancipatorsko razumijevanje rada i društvene pravde,
velikim imenima, te s obzirom na vrstu rada, vrstu materije koja se obrađuje,
vrstu proizvoda koji se proizvodi, vrstu zanimanja koju netko može obavljati,
malim imenima. Za razliku od njih ustanove su najčešće dobivale opisna imena,
samostalna ili uz dodatak herojskih i ekumeničkih imena. Najveći stupanj referencijske
uspješnosti postignut je kod malih i opisnih imena, te složenica i kratica
koje se ionako mogu promatrati kao, a nerijetko i jesu, neka vrsta opisnih imena.
Istina, vremenom, s proširenjem djelatnosti proizvodnih ili uslužnih poduzeća ta
je uspješnost relativizirana, ali bazično očuvana. Najveći stupanj performativne
uspješnosti postizavan je kod velikih, herojskih i ekumeničkih imena. Ukoliko
performativna uspješnost nije bila praćena referencijskom uspješnošću i ukoliko
se ona približavala banalnosti (npr. Tvornica ženske odjeće „Naprijed“) tada se
pretvarala u svoju suprotnost – lošu, kompromitiranu upotrebu velikih imena.
Imena sadržana u ovom registru karakterizira visok stupanj morfosintaktičke
ispravnosti. To naravno nije neobično, zbog toga što su korištena imena
preuzimana iz općeg korpusa hrvatskog jezika o kojima su govornici posjedovali
pouzdano znanje, te zbog toga što su davatelji imena slijedili jednostavnu i čvrsto
strukturiranu morfosintaktičku logiku imenovanja. Samo na malom broju mjesta
ta je logika narušena i kompromitirana, i to najčešće kod složenica kao što su
Drvoboja i Staklorad. U drugim slučajevima, uključujući i kratice, poštovana su
morfonološka i sintaktička pravila. Tako je za većinu kratica karakteristično da
su bile napravljene tako da su imale svojstva leksičkih jedinica bilo u pisanom
(Nama, Ingra, Čateks) ili izgovornom (TOZ, INA, ŽeTePe, TePeKa) obliku.
16 Komparativna studija religijskih, na primjer kršćanskih, registara imenovanja i socijalističkog
registra imenovanja zacijelo bi pokazala značajnu komplementarnost ova dva sistema imenovanja.
Velika imena pojavljuju se u oba sistema, kao što su s jedne strane Istina, Spas, Vjera, a s druge
Sloboda, Rad, Znanje, te imena svetaca u religijskom i imena heroja u socijalističkom.
357