JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

101Zakonska obveza štetnika podmiriti troškove pogreba(Čl. 193. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“,br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01)Činjenica da se davateljica uzdržavanja obvezala ugovoromsahraniti primateljicu uzdržavanja, ne isključuje štetnikovuzakonsku obvezu utemeljenu na odredbi čl. 193. Zakona oobveznim odnosima da snosi troškove pogreba osobe čiju je smrtuzrokovao, budući se na štetnika ne odnosi ugovorni odnosizmeñu stradale osobe i davatelja uzdržavanja, zbog čega jedužan izvršiti zakonsku obvezu prema osobi koja se legitimirala,priloženim računima, kao osoba koja je snosila troškove pogreba.„Prvostupanjski sud nije prihvatio osnovanim niti prigovorpromašene aktivne legitimacije, ne prihvaćajući osnovanim tuženičinprigovor (koji je tuženica podnijela, iako je izvansudski namirila dio štetetužiteljici), da tužiteljica ne spada u krug osoba ovlaštenih tražiti takvunaknadu štete, jer je prvostupanjski sud pošao od sadržaja odredbe čl.193. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01; - dalje: ZOO) koji se primjenjuje na predmetnidogañaj u smislu primjene odredbe sada važećeg čl. 1163. st. 1. ZOO (NN35/05 i NN 41/08), kojim je propisano da se odredbe kasnijeg zakona neprimjenjuju na odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog (kasnijeg)zakona, što znači da se primjenjuju odredbe koje su bile mjerodavne uvrijeme nastanka štetnog dogañaja. Odredba čl. 193. ZOO-a ne utvrñujekrug osoba koje, kao oštećenici, ostvaruju pravo na naknadu uobičajenihtroškova pogreba, što prvostupanjski sud tumači na način da je onaj tkouzrokuje nečiju smrt, a u kojim okolnostima dolazi do primjene čl. 193.ZOO-a, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba, što poprvostupanjskom sudu znači, da je on dužan te troškove nadoknaditionome kome su ti troškovi nastali, dakle, tužiteljici, koja je taj trošak imalatemeljem sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju. U okvirutroškova pogreba prvostupanjski sud je tužiteljici priznao i predstojećetroškove ureñenja nadgrobnog spomenika, ocjenjujući da ti troškovispadaju u uobičajene troškove pogreba, dok je visinu sanacije grobnogmjesta i nadgrobnog spomenika prvostupanjski sud utvrdio provoñenjemgrañevinskog vještačenja (navedena argumentacija odnosi se na osnovudosuñenja naknade štete tužiteljici za oba troška). Prije svega, po ocjeniovog suda, nije prihvatljiva tuženičina tvrdnja da tužiteljica nema pravo na