JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

247Takav prigovor treće osobe bespredmetan je u trenutku ako je pokretnastvar za koju tvrdi da je njegovo isključivo vlasništvo već prodana i da jekupac stvar preuzeo i postao njezinim vlasnikom utemeljeno na čl. 143. st.4. OZ-a. Prema odredbi čl. 143. st. 4. OZ-a kupac u svakom slučaju postajevlasnik kupljenih pokretnina njihovim preuzimanjem. U predmetnomslučaju prigovor tužitelja kao treće osobe u tom postupku od 17.11.05.g.podnijet je nakon provedenog drugog dražbenog ročišta od 03.11.05.g.,kada je utvrñeno da je temeljem čl. 142. st. 2. OZ-a predmetni automobilprodan kupcu I.P. iz M. (dalje: kupcu), za prodajnu cijenu od 17.000,00 kn,te je donijet zaključak od 09.11.05.g. kojim je naloženo ovdje II tuženiku, atamo ovršeniku da preda u posjed imenovanom kupcu predmetniautomobil, te kojim je ujedno isti i ovlašten zatražiti od nadležne PU svogprebivališta upis prava vlasništva na predmetnom automobilu (list 28 istogspisa). Predmetno vozilo predano je prema zapisniku toga suda od04.04.06.g., imenovanom kupcu toga datuma (list 55 toga spisa). Kako je,dakle, prigovor tužitelja kao treće osobe podnijet 17.11.05.g., a u kojevrijeme kupcu vozila još isto nije predano, pa isti tada još nije u smisluodredbe čl. 143. st. 4. OZ-a postao njezinim vlasnikom, to je zbog togatužitelj kao treća osoba u trenutku podnošenja toga prigovora imao pravniinteres za njegovo podnošenje iz razloga iz čl. 55. st. 1. OZ-a, a time iinteres za upućivanje i odlučivanje u parničnom postupku o nedopuštenostipredmetne ovrhe. Zbog toga nisu osnovane tvrdnje žalbe ovršenika da biza podnošenje takvog prigovora bio odlučan trenutak pljenidbenog popisapredmetnog osobnog automobila koji je proveden 19.07.05.g., a u kojemtrenutku je doista I tuženik kao ovrhovoditelj stekao založno pravo naistome temeljem čl. 135. st. 1. OZ-a, ali ta činjenica iz navedenih razloganema utjecaja na pravni interes tužitelja kao treće osobe za podnošenjeprigovora 17.11.05.g., jer je za to odlučan trenutak stjecanja pravavlasništva, u konkretnom slučaju kupca I.P. na predmetnom automobiluutemeljeno na čl. 143. st. 4. OZ-a, koje isti tada još kako je već istaknuto,nije stekao. Upravo zbog toga, što u trenutku podnošenja prigovoratužitelja kao treće osobe u ovršnom postupku, kupac nije stekao vlasništvopredmetnog automobila to je protivno žalbi „prijavljivanje fiducije“ učinjenona vrijeme, pa pozivanje I tuženika na činjenicu stjecanja kaoovrhovoditelja u ovršnom postupku založnog prava na istom, temeljem čl.135. st. 1. OZ-a, iz koje crpi svoje stajalište o stjecanju vlasništva snjegove strane na predmetnom osobnom vozilu temeljem čl. 317. ZV-a uvezi čl. 118. istog Zakona povezujući to sa postupanjima kako II tuženikakao ovršenika tako i tužitelja kao treće osobe u ovršnom postupku, nijeosnovano.“