JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

48(Čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, br.35/05)Ukoliko se tužbeni zahtjev odnosi na utvrñenje pravnenevaljanosti oporuke, tada isti ne predstavlja zahtjev u kojem bimogla egzistirati solidarna obveza više stranaka u postupku.„Žalba smatra da iz ovršne isprave jasno proizlazi da se vodiopostupak pobijanja oporuke (parnica iz nasljednopravnih odnosa) u kojojsu ovršenici imali položaj i jedinstvenih suparničara, te da je pravoovrhovoditelja da izabere od koga će od takvih suparničara potraživati uovrsi troškove postupka, pa da je prvostupanjski sud i bez naznake da sutuženici dužni solidarno naknaditi troškove postupka trebao ovrhu odreditiza cjelokupni zatraženi iznos po ovrhovoditelju, dok će ovršenici zatimizmeñu sebe potraživati iznose koje su platili za drugog. Točno je da su I-III ovršenici a isto tako i Z.D. kao tužitelji u predmetu pobijanja oporukeodnosno radi utvrñenja pravne nevaljanosti oporuke, kao zakonskinasljednici protiv ovrhovoditelja kao oporučnog nasljednika, iza imenovanepokojne ostaviteljice, imali u tom postupku poziciju jedinstvenih (ali nenužnih) suparničara. Neosnovano je stajalište žalbe da bi, obzirom napoziciju ovršenika i Z.D. u postupku pobijanja oporuke, kao suparničara,isti imali obvezu trošak postupka naknaditi ovrhovoditelju, po principusolidarnosti. Odredbom čl. 161. ZPP-a propisano je da suparničaripodmiruju troškove na jednake dijelove (st. 1.) osim ako postoji znatnarazlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, kada će sud premarazmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki odsuparničara (st. 2.). Odredbom st. 3. istog čl. 161. ZPP-a propisano je dasuparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovarajusolidarno i za troškove dosuñene protivnoj strani. U predmetnom slučajuglavnog zahtjeva kojim je utvrñivana pravna valjanost oporuke, po ocjeniovoga suda, ovršenici, tamo tužitelji kao suparničari, o tom zahtjevu kaoglavnoj stvari ne odgovaraju solidarno, jer takav zahtjev nema prirodudjeljive obveze kakvi su zahtjevi propisani čl. 41. i čl. 42. ZOO-a. Naime,glavna stvar je predstavljala zahtjev tužitelja (ovršenika) i Z.D., nautvrñenje pravne nevaljanosti oporuke, a što znači da je isti zahtjev biodeklaratorni tužbeni zahtjev iz čl. 187. st. 1. ZPP-a (koji zahtjev je ovršnomispravom odbijen). Takav zahtjev tužitelja (ovršenika i Z.D.) kojim jepobijanje oporuke pokojne ostaviteljice, zatraženo utvrñenje neistinitosti teisprave, ne predstavlja zahtjev u kojem bi mogla postojati solidarnaodgovornost više stranaka, u konkretnom slučaju na aktivnoj strani. Naime,solidarna obveza je takav obvezno pravni odnos u kojem je svaki od više