JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

75Zakona o obveznim odnosima. Navedeno stajalište prvostupanjski sudobrazlaže odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO – NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kojaodredba ovlašćuje svakoga da od drugoga zahtijeva da ukloni izvoropasnosti od kojeg prijeti znatnija šteta njemu ili odreñenom broju osoba,a i suzdržavati se od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnostštete ako se nastanak uznemiravanja ili štete može spriječiti odgovarajućimmjerama (st. 1.). Prema st. 2. cit. odredbe ZOO-a sud će na zahtjevzainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere zasprječavanje nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvoropasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj to sam ne učini.Ukoliko šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju jedobivena dozvola nadležnog organa, može se zahtijevati samo naknadaštete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta), time da se i utom slučaju može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih radnji dase spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji (stav. 4.). Naime, valjanadodati da Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 48/95, 20/97, 68/98,45/99, 91/01, 117/01, 4/02, 117/03 i 42/05) u odredbi čl. 9. odreñuje da jeu nadležnosti predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave dapropisuje raspored, početak i završetak radnog vremena u ugostiteljstvu nasvom području, uz prethodno mišljenje turističke zajednice mjesta, općineili grada. Prema st. 2. cit. odredbe Poglavarstvo jedinice lokalnesamouprave može odrediti drugačiji raspored, početak i završetak radnogvremena za pojedine ugostiteljske objekte, a u skladu s kriterijima kojepropisuje predstavničko tijelo propisom iz st. 1. ovog članka. Sukladnoodredbi čl. 47. a Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ovlaštenje jegospodarskog inspektora da naredbom, koju će uručiti na licu mjestaugostitelju ili njegovom predstavniku, zabrani pružanje ugostiteljskih uslugaugostitelja koji se ne pridržava propisanog radnog vremena i odmah izvršipečaćenje ureñaja, opreme i poslovnih prostorija u kojima se obavljaugostiteljska djelatnost, te u roku od pet dana donijeti pisano rješenje ozabrani rada, u trajanju od 30 dana od dana izrečene naredbe. Iznavedenog jasno proizlazi pravilnost zauzetog stajališta prvostupanjskogsuda o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice da se tuženiku zabrani rad nakon21,30 sati. Valja nadodati da se sukladno ranije u ovom obrazloženjucitirane odredbe ZOO-a može tražiti isključivo uklanjanje izvoraprekomjerne buke, odnosno regulaciju izvora buke na zakonom propisanurazinu i sl..“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 618/08-2 od 20.I.2009.