JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

23923.064,48 kn. Iz priložene pravomoćne kaznene presude K. __/03-134 od1. veljače 2007. godine pak proizlazi da je temeljem čl. 82. Kaznenogzakona (dalje: KZ) od I. okr. C.D., III. okr. B.Ž., IV. okr. V.I. i VI. okr. V.E.oduzima protupravna imovinska korist stečena kaznenim djelom podtočkom 11) u iznosu od 23.064,48 kn. U odredbi čl. 82. st. 1. KZ-apropisano je da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenukaznenim djelom. U st. 2. je dalje propisano da se kao imovinska koristsmatra i ona korist koju je ostvarila grupa ljudi ili zločinačka organizacijakoja je u vremenskoj povezanosti s počinjenim kaznenim djelom i za kojuse osnovano može smatrati da potječe od toga djela, jer se njezinozakonito podrijetlo ne može utvrditi. U st. 3. je pak odreñeno da seimovinska korist oduzima sudskom odlukom kojom se utvrñuje da jekazneno djelo počinjeno. Kad se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinskekoristi koja se sastoji od novca, vrijednosnih papira ili stvari u cijelosti ilidjelomično, sud je dužan obvezati počinitelja kaznenog djela na isplatuodgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu. Iz prijedloga za ovrhujasno je vidljivo da je protiv ovršenika, kao jednog od četiri okrivljenika,podnesen ovršni prijedlog radi naplate cjelokupnog iznosa protupravnostečene imovinske koristi od 23.064,48 kn, time da je na taj iznosovrhovoditelj tražio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od 17. travnja 2008.godine. Obzirom na navedeno jasno je vidljivo da ovrhovoditelj nije tražionaplatu troškova kaznenog postupka u iznosu od 300,00 kn. Obzirom naizreku pravomoćne kaznene presude vidljivo je da je oduzeta imovinskakorist od ukupno četiri okrivljenika, pa je sukladno odredbi čl. 82. st. 3. KZbilo potrebno da se u kaznenoj presudi naloži okrivljenicima da plate točnoodreñeni novčani iznos, a što nije učinjeno. Prema odredbi čl. 21. toč. 1.OZ ovršna isprava je i ovršna sudska odluka, odnosno ovršna sudskanagodba, pri čemu je u odredbi čl. 23. st. 1. OZ propisano da sudskaodluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenjeje ovrha ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljnoispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odlukeovršeniku ako zakonom nije drugačije odreñeno. Isto tako prema odredbičl. 26. st. 1. OZ ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njojnaznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenjaobveze. Citirana kaznena presuda, obzirom na navedene odredbe, ne možepredstavljati ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 26. OZ-a, budući da izovršne isprave nije vidljiva bilo kakva obveza ovršenika premaovrhovoditelju, niti je ovršeniku naloženo bilo kakvo plaćanje glede oduzeteimovinske koristi, niti je pak odreñeno kome bi ovršenik bilo što trebaoplatiti. Osim toga, iz navedene presude ne proizlazi niti solidarnost na straniokrivljenika.“