JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

117tužitelju, a isto tako i svoje vlastite potrebe te isti, po ocjeni ovoga suda,ukazuje i na njegovu mogućnost da doprinosi na ime nesporne obvezeuzdržavanja prema mlljt. tužitelju, presuñeni iznos. Kod toga, a obzirom načinjenicu da utvrñena obveza uzdržavanja tuženika prema mlljt. tužiteljujoš uvijek ne predstavlja ovršnu tražbinu te se ne ostvaruje u ovrsi, to i nijeodlučan prioritet ovrhe radi njezine naplate, a koji propisuje odredba čl.232. a OBZ-a, već je odlučna obveza tuženika za uzdržavanje mlljt. tužiteljakoje proizlazi iz čl. 209. OBZ-a i koju tuženik niti ne osporava.“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 489/09-2 od 17. VII.2009.UZDRŽAVANJE MALOLJETNE DJECEOdlučivanje o uzdržavanju mlljt. djeteta(Čl. 232. i 233. Obiteljskog zakona – „Narodne novine“, br. 116/03,17/04, 106/04, 136/04 i 107/07)Prilikom odlučivanja o uzdržavanju mlljt. djeteta, sud jedužan primijeniti sve kriterije propisane Obiteljskim zakonom,time da nije vezan zahtjevima stranaka, budući o uzdržavanju ustatusnom sporu odlučuje i po službenoj dužnosti temeljemodredbe čl. 300. st. 1. Obiteljskog zakona.„Kako se radi o djetetu u dobi od navršenih 17 godina žalba smatrada minimalni iznos koji je potreban za njegovo uzdržavanje ne može bitimanji od 22% mjesečne prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnimosobama RH za proteklu godinu, pa iz svega navedenoga, žalba smatra, daproizlazi da je za uzdržavanje mlljt. kćerke potreban ukupni iznos odupravo 1.800,00 kn mjesečno, a ne kako je to prvostupanjski sud utvrdiood 2.000,00 kn mjesečno. Točne su tvrdnje žalbe da je odredbom čl. 207.OBZ-a usvojen princip da osobe (iz čl. 206.) meñusobnom uzdržavanjupridonose u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama uzdržavaneosobe, kao što su točne tvrdnje žalbe o propisanim kriterijima iz čl. 231. st.3. toga Zakona koje je sud dužan imati u vidu pri ocjenjivanju mogućnostiosobe koje je dužna uzdržavati, a to su kao što to i žalba iznosi, njezinoimovinsko stanje i sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja