JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

112sud prvog stupnja pošao od pogrešnog pravnog stajališta da seograničenje namirenja dužne tražbine ima provesti u odnosu na svakupojedinu nekretninu koja je predmet raspolaganja pobijanog pravnogposla. Suprotno takvom stajalištu prvostupanjskog suda, prema stajalištuovog suda, namirenje se ima ograničiti na one stvari, u konkretnom slučajunekretnine, čija je vrijednost dostatna za ispunjenje potraživanja tužitelja,zbog čega je sud prvog stupnja bio dužan utvrditi vrijednost svake pojedinenekretnine navedene u tužbenom zahtjevu tužitelja, cijeneći pritom kakoglavnični iznos tražbine, tako i tužitelju pripadajuće zakonske zateznekamate. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će voditi računa daje nužno ograničiti pobijanje pravne radnje dužnika s obzirom na visinudospjele tražbine tužitelja samo na odreñene nekretnine čija je vrijednostdostatna za namirenje tražbine tužitelja, budući da poduzeta pravna radnjadužnika gubi pravni učinak u odnosu na vjerovnika (tužitelja) samo uopsegu potrebnom za namirenje njegovog potraživanja. Stoga će, vodećiračuna o navedenoj odlučnoj činjenici, sud prvog stupnja biti dužan utvrditivrijednost svake navedene nekretnine i zavisno o utvrñenoj vrijednosti, atakoñer imajući u vidu iznos dospjele tražbine tužitelja, te uz uvjetispunjenja već utvrñenih zakonskih pretpostavki iz čl. 66. st. 1. i 2., čl. 67.st. 3., čl. 69. st. 2. i čl. 70. ZOO-a (NN 35/05) ponovno odlučiti o tužbenomzahtjevu tužitelja.“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 584/09-2 od 09.VI.2009.III. OBITELJSKO PRAVO