JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

39(Čl. 192. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“,br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04 i 107/07)Ukoliko zemljišnoknjižni sud nije pozvao tužiteljicu naraspravu za ispravak, zbog čega ista nije sudjelovala u ispravnompostupku, time je tužiteljici uskratio pravo da zaštiti svojevlasništvo tijekom ispravnog postupka, posljedica čega jenezakonito proveden ispravni postupak.„U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je utvrdio da su ispunjenisvi uvjeti za usvajanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, obzirom na odredbu čl.129. st. 1. ZZK-a. U navedenoj odredbi propisano je da nositelj knjižnogprava koje je povrijeñeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radizaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeña iuspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), sve dok nenastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeñeno knjižno pravo i takotrebalo prestati, ako zakonom nije drugačije odreñeno. Iz činjeničnihnavoda tužbe jasno se može zaključiti da je do odluke u predmetu Z.___/06 kod Općinskog suda u V. došlo tijekom ispravnog postupka, budućije za katastarsku općinu u V. u tijeku postupak osnivanja nove zemljišneknjige. Obzirom na tu činjenicu, sud prvoga stupnja je trebao primijenitiodredbu čl. 197. ZZK-a, prema kojoj pravo zahtijevati ispravak upisa uzemljišnu knjigu imaju i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukomdonesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud odredio izmijeniti,nadopuniti ili izbrisati. Prema odredbi čl. 197. st. 2. i 3. ZZK-a na tužbu zaispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila o brisovnoj tužbi. No,bez obzira na pogrešnu primjenu materijalnog prava, obzirom na odredbučl. 197. ZZK presuda je pravilna i zakonita. Valja dalje dodati da je ukonkretnom slučaju nesporno da tužiteljica nije sudjelovala u ispravnompostupku, niti je dala bilo kakvu pisanu izjavu glede prijenosa svogsuvlasničkog dijela na tuženu. Isto tako, tužiteljici nije dostavljeno rješenjezemljišnoknjižnog suda o brisanju nje kao suvlasnice u 1/6 dijela upisutužene. U samom zapisniku od 4. listopada 2006. g. vidljivo je da jepredlagateljica B.K. (tuženica u ovom predmetu) navela da je vlasništvosporne nekretnine stekla ugovorom o doživotnom uzdržavanju od svog ocaK.I., koji je proveden u zemljišnim knjigama pod Z. __/06, te da su uzemljišnim knjigama, uz tuženicu, kao suvlasnici upisani i izmeñu ostalih iK.M., tj. tužiteljica, koja je živa. Zemljišnoknjižni sud je ne pozivajućitužiteljicu na raspravu za ispravak postupio protivno odredbi čl. 192. st. 1.