JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

102naknadu štete za troškove pogreba primateljice uzdržavanja, jer da je onatime izvršila svoju ugovornu obvezu, iz razloga što je prvostupanjski sudutemeljio svoju odluku u vezi dosuñenja naknade štete (glede pasivnelegitimacije) na odredbi čl. 193. ZOO-a, koji za tu vrstu štete odreñujeobvezu štetnika naknaditi uobičajene troškove pogreba osobe stradale uštetnom dogañaju, ne propisujući pritom tko je ovlaštenik takvog zahtjeva,odnosno ne ograničavajući krug oštećenika. Po ocjeni ovog suda, zadavanje pravilnog odgovora glede domašaja te odredbe u odnosu naodreñenje osobe ovlaštenika na naknadu takve štete, nesumnjivo je da taodredba ne propisuje tko može biti, odnosno tko je oštećenik koji možeostvarivati takvu naknadu, tj. odredba ne ograničava krug oštećenika, pa udaljnjem tumačenju treba uzeti u obzir da se radi o odredbi iz odjeljka 2ZOO-a pod naslovom „Uzrokovane štete“. Navedena odredba strukturiranaje u odsjeku 7, koji propisuje naknadu materijalne štete, time da pod III,pod naslovom: „Posebno o naknadi materijalne štete u slučaju smrti,tjelesne povrede i oštećenja zdravlja“ i podnaslovom „Izgubljena zarada itroškovi liječenja i pogreba“, propisuje odreñene specifične okolnosti zaostvarenje odreñenih prava u odnosu na materijalnu štetu (u slučaju smrti,tjelesne povrede i oštećenja zdravlja). Budući da navedeni čl. 193. ZOO-ane propisuje tko je aktivno legitimiran na zahtjev, po ocjeni ovog suda,treba primijeniti odredbu iz odjeljka 2 pod naslovom „Uzrokovane štete“,odsjek 5, čl. 174. koji propisuje da za štetu od opasne stvari odgovaranjezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja senjom bavi, pri čemu je pojam štete definiran čl. 155. ZOO-a, kaoumanjenje nečije imovine i sprječavanja njezinog povećanja, a i nanošenjedrugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha. U smislu takve definicijesadržaja odnosa koji odreñuje uspostavu odštetne odgovornosti i takvedefinicije pojma štete, proizlazi da je u konkretnoj situaciji za tužiteljicunastala šteta, neovisno o njenoj ugovornoj obvezi sahraniti Lj.M., nakonnjezine smrti. Naime, općenito je odreñena situacija koja uspostavljaobvezu štetnika na naknadu konkretne štete: tko uzrokuje nečiju smrtdužan je nadoknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Dakle, odredbaje načelna i beziznimna. U tom smislu odgovornost štetnika slijediugovorna obveza njegovog osiguravatelja (u skladu sa Zakonom oobveznom osiguranju u prometu). Trenutak smrti je uvijek neizvjestan, kaoi uzrok i način njenog nastupa; meñutim, ugovorom se davateljicauzdržavanja prvenstveno obvezala na obvezu sahraniti primateljicuuzdržavanja (o svom trošku, što ugovorom nije izričito spomenuto, ali sepodrazumijeva), što meñutim, ne isključuje štetnikovu zakonsku obvezuprema čl. 193. ZOO-a, tj. snositi troškove pogreba osobe čiju je smrtuzrokovao. Po ocjeni ovoga suda, štetnika se ne tiče ugovorni odnos