JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

144(Čl. 14. Zakona o porezu na dohodak – „Narodne novine“, br.177/04;Čl. 83. st. 5. Zakona o radu - «Narodne novine», br. 38/95, 54/95,65/95, 102/98,17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 137/04 i 68/05)Ukoliko je pravo na korištenje službenog automobila uprivatne svrhe utemeljeno na sadržaju Ugovora o meñusobnimpravima i obvezama poslodavca i radnika, tada je poslodavactakav primitak radnika dužan prikazati kao plaću (u naravi) i naisti obračunati doprinos iz plaće, doprinose na plaću i porez nadohodak.„Gledano pravno teoretski moguće je da poslodavac radniku da nekiprimitak u naravi, bilo u stvarima ili uslugama za koje radnik ne plaćanikakvu cijenu, koji se u smislu čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN.177/04) tretira kao plaća, pri čemu se izričito spominje korištenjeslužbenog automobila. Tada je poslodavac, koji je omogućio radniku takvupogodnost, dužan taj primitak prikazati kao plaću (u naravi) i obračunati nataj primitak doprinos iz plaće, doprinose na plaću i porez na dohodak(Radni odnosi u RH, grupa autora, uredio Željko Potočnjak, u izdanjuPravnog fakulteta u Zagrebu i Organizatora Zagreb, 2007.g., str. 239.).Prema tome, pravo na korištenje službenog automobila u privatne svrheutemeljeno na sadržaju Ugovora o meñusobnim pravima i obvezamastranaka nužno treba tretirati kao plaću u naravi, što je u konkretnomslučaju izostalo. Prvostupanjski sud u smislu postojanja osnove za takavprimitak u otkaznom roku, nije naveo jasne i argumentirane razloge, niti jeu tom smislu u dovoljnoj mjeri usmjerio provoñenje osobnih dokaza, niti jetakve dokaze na pravilan način ocijenio, a pogotovo nije ocijenio odnossadržaja Ugovora o meñusobnim pravima i obvezama, od 27. veljače 2004.g., na kojem tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, u odnosu na Odluku onačinima i uvjetima korištenja vozila u privatne svrhe, te načinu korištenjaplaće po toj osnovi, od 10. svibnja 2004. g., pri čemu treba navesti da sena Ugovoru o meñusobnim pravima i obvezama od 27. veljače 2004. g.,sklopljenom izmeñu stranaka, temelji pravo tužitelja na korištenjeslužbenog automobila u privatne svrhe (čl. 6. st. 4. tog Ugovora), dok jetuženikovom Odlukom o načinu i uvjetima korištenja vozila u privatnesvrhe, te načinu korištenja plaće po toj osnovi, ta pogodnost razrañena kaoprimitak u naravi, koji se treba smatrati plaćom, što bi bilo u skladu spravilnim tretmanom takvog primitka u primjeni Zakona o porezu nadohodak, kako taj primitak tretira navedena grupa autora u knjizi: „Radniodnosi u Republici Hrvatskoj“. Pri tome treba istaći, da tužitelj, u slučaju