JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

159(Čl. 133. st. 1. Zakona o radu – „Narodne novine“ broj 38/95, 54/95,65/95, 17/01, 82/01, 142/03, 123/03, 30/04, 137/04- pročišćeni tekst,68/05)Ukoliko je u vrijeme podnošenja tužbe poslodavactužiteljice donio odluku povodom zahtjeva za zaštitu prava, tadaje tužiteljica dužna zahtijevati utvrñenje nedopuštenosti konačneodluke poslodavca.„Ujedno valja navesti da iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljicapostavljenim tužbenim zahtjevom obuhvatila samo prvostupanjsku odukutuženika o otkazu od 28. prosinca 2007. g., propustivši zatražiti utvrñenjenedopuštenom i drugostupanjske odluke tuženika od 24. siječnja 2008.g.kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava. Iz sadržaja tužbeproizlazi da je u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljice već bila donesena iodluka tuženika povodom zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava izjavljenogprotiv odluke o otkazu od 28. prosinca 2007.g., koja je i dostavljenatužiteljici 25. siječnja 2008. g., a postavljenim tužbenim zahtjevomtužiteljica je tražila utvrñenje nedopuštenom samo odluke tuženika ootkazu od 28. prosinca 2007.g., propustivši obuhvatiti tužbenim zahtjevomi odluku tuženika od 24. siječnja 2008. g., donesenu povodom zahtjevatužiteljice za zaštitu prava. Naime, odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu,koja ureñuje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, utvrñeno je pravoradnika koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnogodnosa da u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeñenonjegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijeva odposlodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana oddostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može, prema st.2. iste odredbe, u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitupovrijeñenog prava pred nadležnim sudom. Kako je predmet tužbenogzahtjeva tužiteljice pobijanje odluke tuženika o otkazu od 28. prosinca2007. g. iako je u vrijeme podnošenja tužbe već bila donesena i odlukatuženika povodom zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava, takva tužba mora sesmatrati nepotpunom, kako je to tijekom postupka osnovano upozoravaotuženik, pa je prvostupanjski sud bio dužan pozvati tužiteljicu da dopunitužbu zahtjevom za utvrñenje nedopuštenom konačne odluke tuženika,odnosno odluke donesene povodom zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice,sukladno odredbi čl. 109. st. 1 i 2 ZPP-a. U takvom slučaju pravodobnosttužbe ocjenjuje se prema danu kad je podnesena tužba radi pobijanjaprvostupanjske odluke (tako i VSRH – Rev. 506/96 od 18. siječnja2000.g.). Kako je tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom tražila