JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

237(Čl. 29. st. 1. i 2. Ovršnog zakona – „Narodne novine“, br. 57/96,29/99, 42/00 – odluka US RH, 173/03, 194/03 – ispr., 88/05 i 67/08)Kada je pravo služnosti u zemljišnoj knjizi upisano kao teretna poslužnoj nekretnini na novog dužnika koji kao takav nijenaznačen u ovršnoj ispravi, ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati odnovog vlasnika da trpi izvršavanje prava stvarne služnosti nasvojoj nekretnini temeljem ovršne isprave.„Osnovano u žalbi ovrhovoditelji ukazuju na pravilnost utvrñenjasvih relevantnih činjenica, a koje su već i u ovoj odluci iznesene, ali istotako i da je temeljem tih činjenica sud izveo nepravilan zaključak onepostojanju isprava iz čl. 29. st. 1. i 2. OZ-a u vezi čl. 8. st. 1. i 2. ZV-a,odnosno pravilno žalba upućuje na pogrešno materijalnopravno stajalištesuda vezano na postojanje od strane ovrhovoditelja isprava kojima u smislučl. 29. st. 1. i 2. OZ-a ukazuju na prijenos, u konkretnom slučaju obveze natrpljenje, na osobu – novog dužnika, koji kao takav nije naznačen u ovršnojispravi. Prema odredbi čl. 29. OZ-a ovrha se odreñuje na prijedlog i u koristosobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnomili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na njuprenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne možedokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukomdonesenom u parničnom postupku (st. 1.). Odredba st. 1. toga članka naodgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnojispravi nije označena kao dužnik (st. 2.). Isto tako osnovano ovrhovoditeljiu žalbi ukazuju na smisao i značaj odredbe čl. 8. st. 1. i 2. ZZK-a, jerzemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz istih uživaju javnu vjeru iimaju dokaznu snagu javnih isprava te se smatra da zemljišna knjigaistinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje zemljišta. Smisaocitiranih odredbi pravilno tumači i prvostupanjski sud, jer nema sumnje dasu priloženim ispravama – zemljišnoknjižnim izvatkom koji uživa javnuvjeru i ima dokaznu snagu javne isprave da je nekretnina koja predstavljaposlužno dobro ranije upisana kao vlasništvo tuženika, sada upisana kaovlasništvo ovršenika D. d.o.o. V. Stoga je pogrešno stajališteprvostupanjskog suda da ovrhovoditelji prilažući navedene isprave nisupriložili javnu ili javno ovjerovljenu privatnu ispravu kojom bi dokazali da jeobveza ispunjenja tražbine ovrhovoditelja iz ovršne isprave prešla naovršenika D. d.o.o. Naime, i ovaj sud je stajališta, kao što to pravilno ističui ovrhovoditelji u žalbi, da iako je pravo služnosti u zemljišnoj knjizi kaoteret na poslužnoj nekretnini sada upisano na novog dužnika – ovršenikaD. d.o.o., koji nije kao takav naznačen u ovršnoj ispravi, da ovrhovoditelji