JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

196tuženika na predmetnom spremištu, time nije prekoračio činjenični opiszahtjeva tužitelja, jer i činjenični opis zahtjeva sadrži činjenice kojimatužitelj potkrjepljuje i dokazuje vlasništvo (predmnijevano) na predmetnomspremištu. Meñutim, žalba pravilno ukazuje da taj sud nije bio ovlašten bezprijedloga stranaka u konkretnom slučaju tužitelja, taj dokaz izvoditi. Čl.220. ZPP-a propisano je da sud odlučuje o tome koje će od predloženihdokaza izvesti radi utvrñivanja odlučnih činjenica. Kako je meñutim,prvostupanjski sud samoinicijativno proveo dokaz koji nije bio od stranetužitelja predložen time nije pravilno primijenio citirani čl. 220. st. 2. ZPP-a,prema kojem sud odlučuje o onim dokaznim sredstvima koja su od stranestranaka predložena, budući tužitelj nije predložio nikakve dokaze naokolnosti njegovog vlasništva predmetnog spremišta. Istodobno,prvostupanjski sud nije obrazložio potrebu izvoñenja toga dokaza niti uiznimnim slučajevima kao što je to propisano čl. 7. st. 2. ZPP-a koji dajeovlaštenje da sud utvrñuje činjenice koje stranke nisu iznijele te izvodidokaze koje stranke nisu predložile.“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 510/08-2 od 12.V.2009.DOKAZIPrivatna isprava(Čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku – „Narodnenovine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08)Izjava o dugovanju na kojoj je ovjeren potpis dužnika nepredstavlja javnu ispravu zbog čega takva izjava u procesnopravnom smislu predstavlja dokaz koji je sud ovlašten ocjenjivatikao i svaki drugi dokaz u smislu odredbe čl. 8. Zakona oparničnom postupku.„Naime, tuženikova Izjava o dugovanju, koja je sastavljena upisanom obliku, te je njegov potpis ovjeren po javnom bilježniku, imaobveznopravni karakter, jer glasi na priznanje dugovanja u približnomiznosu od 700.000,00 kn u odnosu prema ovdje tužitelju, time da sespominje, kako tuženikovo osobno dugovanje, tako i dugovanje njegovog