JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

156(Čl. 7. (čl. 11.) Zakona o radu – „Narodne novine“, br. 38/95; 54/95;65/95; 17/01; 82/01; 114/03; 142/03; 30/04; 137/04 i 48/05)Pravni subjekti ranijeg i kasnijeg poslodavca tužiteljapredstavljaju samostalne pravne osobe, koje na taj načinpreuzimaju svoja prava i obveze, time da njihovi meñusobnisporazumi o budućem statusu radnika kod novog poslodavcanemaju obvezujući karakter za sadržaj konkretnih radnih odnosa.„Po ocjeni ovog suda, pri kvalifikaciji sadržaja radnog odnosatužitelja i tuženika, treba poći od odredbe čl. 7. (čl. 11.) Zakona o radu (NN38/95; 54/95; 65/95; 17/01; 82/01; 114/03; 142/03; 30/04; 137/04; 48/05– dalje: ZR), kojim je propisano da poslodavac, radnik i radničko vijeće, tesindikati i udruge poslodavaca mogu ugovoriti uvjete rada koji su zaradnika povoljniji od uvjeta odreñenih ovim Zakonom (ZR-om). Navedenaodredba nosi naslov: „Sloboda ugovaranja i njezina ograničenja“. Slijedećaodredba, čl. 7a. (čl. 12.) ZR-a pod nazivom: Primjena za radnikanajpovoljnijeg prava glasi: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različitoodreñeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenimizmeñu radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom,primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonomnije drugačije odreñeno“. Treba navesti da sporazum ranijeg i novogposlodavca radnika, ne predstavlja odnos, u subjektivnom smislu, izmeñuosoba, odnosno tijela koje se spominje u čl. 7. st. 1. ZR-a, niti takavsporazum predstavlja izvor prava koje ima u vidu odredba čl. 7a. ZR-a.Pravni subjekti ranijeg i kasnijeg poslodavca tužitelja predstavljajusamostalne pravne osobe, koje na taj način preuzimaju svoja prava iobveze, a njihovi načelni sporazumi o budućem statusu radnika kod novogposlodavca (makar je ta pravna osoba osnovana po prethodnomposlodavcu radnika), nemaju obvezujući karakter za sadržaj konkretnihradnih odnosa. Uz to treba istaći da je i odredba čl. 4. navedenogSporazuma načelnog karaktera, te je krajnje upitno na koji način se ona,nakon sklapanja takvog sporazuma, može provoditi (obzirom nasamostalnost pravnog života i poslovanja tih subjekata). Sklopljeni ugovorio radu predstavljaju izraz dispozicije stranaka, u kojem smislu su strankeslobodne u ureñivanju obveznih odnosa, što je načelo obveznog prava iz čl.10. Zakona o obveznim odnosima (NN. 53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96;91/96; 112/99; 88/01 – dalje: ZOO) koji se primjenjivao u vrijemesklapanja ugovora o radu, a koji se primjenjuje u smislu čl. 6. (čl. 10.) ZRa.Dakle, i po ocjeni ovog suda, nema nikakvih pravno relevantnih razloga