JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

18zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj, ovlašten ex legepokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplatezajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju (isto takoUstavni sud i u odluci U-III/3671/03 od 28. lipnja 2006.g., NN. 87/06).Meñutim, ovaj postupak pokrenut je po zakonskom zastupniku, a u imesuvlasnika, koji su označeni kao parnične stranke, radi čega je tuženikosnovano mogao tražiti od tužitelja da dokažu svoju aktivnu legitimaciju, au konkretnom slučaju tu su legitimaciju bili dužni dokazati prilaganjemodgovarajućeg zemljišnoknjižnog izvatka (ili eventualno prilaganjemugovora o kupnji predmetnih posebnih dijelova nekretnina). Da jezajednički upravitelj stambene zgrade u postupku nastupio samostalno, ion bi, na prigovor tuženika da nema aktivnu legitimaciju u sporu, odnosnoda nije ovlašteni punomoćnik, bio dužan dokazati svoju ovlast za voñenjeovog postupka, a tu bi legitimaciju mogao dokazivati izvodeći ju iz ovlastidate od suvlasnika koji imaju većinski udio u ukupnoj površini posebnihdijelova, u kojem smislu bi trebao dokazati da je meñuvlasnički ugovorsklopio s takvom većinom suvlasnika, koji su svoju legitimaciju dokazali kaovlasnici ili kao pretpostavljeni vlasnici (za to bi se zajednički upravitelj, kojisvoje pravo voñenja postupka izvodi iz prava navedenih suvlasnika, trebaolegitimirati z.k. izvacima tih suvlasnika, kao vlasnika (suvlasnika)odgovarajućih posebnih dijelova nekretnina, ili bi se u njihovo ime trebaolegitimirati dokazujući da su oni pretpostavljeni vlasnici (u kojem smislu bibio dovoljan valjan obveznopravni naslov za stjecanje prava vlasništvanekretnina, uz dokaz da su im iste predane u posjed). U slučaju kadasuvlasnici u sporu nastupaju samostalno (kao stranke), tada su oni dužnidokazati navedene činjenice, odnosno svoj navedeni materijalnopravnistatus. Sami potpisi odreñenih fizičkih osoba na meñuvlasničkom ugovoru,očito ne mogu predstavljati odgovarajuću materijalnopravnu legitimaciju,što je evidentno, pa izostanak razloga pobijane presude u naprijednavedenom činjeničnom i materijalnopravnom smislu, predstavljapočinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako je naprijednavedeno. Stranke su u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZPP-a, dužne iznijetičinjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlažu dokaze kojima seutvrñuju te činjenice. U sklopu te obveze proizlazi da, tražeći uplatuzajedničke pričuve od drugog suvlasnika, suvlasnici su za primjenu odredbečl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) dužnidokazati svoju aktivnu legitimaciju, odnosno da su ovlašteni tražiti ubiranjezajedničke pričuve od tuženika, a u smislu svoje ovlasti upravljati cijelomnekretninom, u smislu čl. 85. ZV-a. Tu ovlast suvlasnici su ovlaštenidokazati i sadržajem meñuvlasničkog ugovora koji se sklapa u smisluodredbe čl. 375. ZV-a. Dakle, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je