JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

142ugostiteljstvo i tužiteljici omogućiti izbor na način kako je to navedeno u tojodredbi. Meñutim, prilikom sklapanja ugovora o radu s tužiteljicom tuženiknije postupio u smislu odredbe čl. 18. Kolektivnog ugovora za ugostiteljstvoiako je u smislu odredbe čl. 9. ZR-a dužan pridržavati se ne samo odredbiZakona o radu i drugih zakona, meñunarodnih ugovora koji su sklopljeni ipotvrñeni u skladu s Ustavom i objavljeni, nego i kolektivnih ugovora.Prema tome, tužiteljica je u smislu odredbe čl. 18. Kolektivnog ugovora zaugostiteljstvo bila ovlaštena zahtijevati primjenu načela preraspodijeleradnog vremena s isplatom mjesečnog fonda sati uz produženje radnogodnosa za ostvarene sate u preraspodijeli iznad punog radnog vremena,koji zahtjev je i podnijela tuženiku prilikom otkazivanja ugovora o radu, akojem tuženik nije udovoljio, iako je bio dužan respektirati takav izbortužiteljice u skladu sa sadržajem Kolektivnog ugovora, pa se ne možeprotiviti zahtjevu tužiteljice pozivajući se na svoje nezakonito postupanje.Stoga i po ocijeni ovoga suda, tužiteljici pripada pravo na isplatu razlikeplaće za odreñene sate iznad punog radnog vremena kao za prekovremenirad, pa je prvostupanjski sud, udovoljivši djelomično zahtjevu tužiteljice,pravilno primijenio materijalno pravo.“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 863/09-2 od 12.X.2009.UTVRðIVANJE TRAJANJA GODIŠNJEG ODMORAOdreñivanje godišnjeg odmora(Čl. 47. st. 1. Zakona o radu – „Narodne novine“ broj 38/95, 54/95,65/95, 17/01, 82/01, 142/03, 123/03, 30/04, 137/04- pročišćeni tekst,68/05)Poslodavac je ovlašten rješenjem o rasporedu i trajanjugodišnjeg odmora utvrditi trajanje godišnjeg odmora radnikasamo u radnim danima a ne u satima, iz razloga što je u satimaodreñeno samo trajanje dnevnog odmora i tjednog odmora.„Naime, nije sporno da je tuženik pobijanim rješenjima o rasporedu itrajanju godišnjeg odmora oba tužitelja, utvrdio trajanje godišnjeg odmora