JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

241spomenutih propisa. Isto tako ovršenik bi se provoñenjem ovrhe,isticanjem da egzistira i njegovo potraživanje prema ovrhovoditelju, u vezikojeg vodi spor s ovrhovoditeljem u istom predmetu iz kojeg potječeovršna isprava, mogao s uspjehom suprotstaviti samo da se radi o uvjetnimi uzajamnim obvezama u smislu čl. 30. OZ-a, što ovdje očito nije slučaj.“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 188/09-2 od 08.IV.2009.OVRŠNA ISPRAVAOvršnost odluke donesene u upravnom postupku(Čl. 23. st. 3. Ovršnog zakona – „Narodne novine“, br. 57/96, 29/99,42/00 – odluka US RH, 173/03, 194/03 – ispr., 88/05 i 67/08)Ovršna odluka donesena u upravnom postupku smatra seovršnom ispravom ukoliko je istom utvrñena tražbinaovrhovoditelja te ako sadrži potvrdu ovršnosti.„Kako ovrhovoditelj ima ovršnu ispravu kojom je utvrñena njegovanovčana tražbina prema protivniku osiguranja, a koja sadrži i potvrduovršnosti, to su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisanepretpostavke za predloženo osiguranje predlagateljeve novčane tražbinezasnivanjem založnog prava. Naime, prema odredbi čl. 21. st. 1. toč. 3.OZ-a, ovršnom ispravom smatra se i ovršna odluka donesena u upravnompostupku, koju sukladno odredbi čl. 22. st. 2. OZ-a predstavlja rješenje izaključak koje je u upravnom postupku donijelo tijelo državne uprave ilipravna osoba s javnim ovlastima. Odluka donesena u upravnom postupkuovršna je ako je postala ovršna po pravilima koja ureñuju taj postupak(odredba čl. 23. st. 3. OZ-a). Iz predmetne ovršne isprave vidljivo je da jeista ovršna s danom 26. ožujka 2009. zbog čega je očito da iniciranjeupravnog spora nije od utjecaja na ovršnost predmetnog rješenja upravnogtijela. Podredno valja napomenuti da je ovršnost upravnog akta svojstvokoje je normirano odredbom čl. 270. Zakona o upravnom postupku (dalje:ZUP – NN 53/91 i 103/06) dok je pravomoćnost institut normiranodredbom čl. 12. ZUP, uz napomenu da navedena dva svojstva ne