JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

143prvotužitelja I.A. od 30 dana, odnosno 208 sati, a drugotužitelja A.M. od 22dana, odnosno 152 sata. Odredbom čl. 47. st. 1. ZR odreñeno je da radnikimam za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor utrajanju od najmanje 18 radnih dana. Dakle, citiranom odredbom utvrñenoje najkraće trajanje godišnjeg odmora i to u danima. Prema odredbi čl. 56.st. 1. ZR raspored korištenja godišnjeg odmora utvrñuje poslodavac uskladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu iZakonom o radu. Pobijanim rješenjima tuženik je utvrdio trajanje godišnjegodmora za oba tužitelja u danima, navodeći istovremeno trajanje godišnjegodmora u satima. Meñutim, običnim preračunavanjem zbroja satinavedenih u pobijanim rješenjima, proizlazi za prvotužitelja I.A. 26 dana, aza drugotužitelja A.M. 19 dana godišnjeg odmora. Dakle, zbroj satinavedenih u pobijanim rješenjima ne odgovara utvrñenom trajanjugodišnjeg odmora za oba tužitelja u radnim danima. Imajući pritom u vidučinjenicu da je odredbama Zakona o radu utvrñeno odreñivanje godišnjegodmora u radnim danima, a ne u satima, jer je u satima odreñeno samotrajanje dnevnog odmora i tjednog odmora, sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i46. st. 1. ZR, prvostupanjski sud je osnovano udovoljio tužbenom zahtjevutužitelja. Okolnost da je odredbom čl. 48. st. 4. ZR odreñeno da ako je radorganiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, a kolektivnim ugovorom,pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije odreñeno, priutvrñivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijemerasporeñeno na šest radnih dana, nema bitnog utjecaja u odnosu naocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, jer činjenica da se subotauračunava u godišnji odmor ne utječe na utvrñivanje trajanja godišnjegodmora, koji se u smislu odredaba Zakona o radu odreñuje u radnimdanima, a ne u satima, a pogotovo ne na način na koji je tuženik utvrdiotrajanje godišnjeg odmora oba tužitelja u satima. Niti okolnost da utvrñenotrajanje godišnjeg odmora u satima tuženik koristi isključivo za vlastitepotrebe i evidenciju, nema poseban značaj, jer se u konkretnom slučajuradi o rješenjima o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora oba tužitelja,koja tuženik donosi u skladu s ovlaštenjem iz čl. 56. st. 1. ZR, pa se, dakle,ne radi o internoj evidenciji tuženika kao poslodavca.“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 114/09-2 od 10.II.2009.ODREðIVANJE PLAĆEPravo na korištenje službenog automobila u privatne svrhe