JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

94činjenične tvrdnje prvotuženika vjerno reproducirane u predmetnomnovinskom članku, a posebno nije utvrdio da li je prije objave članakautoriziran. Meñutim, neovisno o toj činjenici, čl. 22. st. 3. Zakona ojavnom priopćavanju izričito propisuje da ako je informacija autorizirana apojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija neisključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika i javnogglasila, ako nisu postupali u dobroj vjeri. (Prema čl. 2. st. 7. ZJP-a intervjuje razgovor i izjava u pisanom ili usmenom obliku, namijenjen objavljivanjuu javnom glasilu. Prema st. 8. istog članka autorizacija je odobrenje dano upisanom obliku ili usmenom obliku, ako postoji tonski zapis o usmenojautorizaciji). U konkretnom slučaju „V.l.“ se interpolirao, svojim medijskimutjecajem u privatne, rodbinske i neraščišćene poslovne odnose parničnihstranaka, time da su njegov novinar, kao i glavni urednik, mogli i trebali bitisvjesni da se odnosi tog tipa mogu razriješiti samo putem sudskih parnica,koje su i pokrenute, što je konstatirano i u podnaslovu. U tom smislunovinsko objavljivanje inkriminacija, za koje je prvotuženik utvrñenkazneno odgovornim, prelazi okvire objektivnog iznošenja činjenica štouključuje odgovornost za objavu očevidnih uvreda ili kleveta, odnosno utom smislu, iz predmetnog novinskog članka nije vidljivo da jenovinar/glavni urednik zatražio bilo kakvu informaciju (da je izvršioprovjeru točnosti tvrdnji o činjenicama koje znače negativno postupanje(nemoralno) tužiteljice na štetu prvotuženika. Utoliko, imajući u vidunaprijed navedenu zategnutost odnosa izmeñu stranaka, obzirom nanjihovu nedovoljnu kritičnost i objektivnost u odnosu na način i metoderazrješenja spornog odnosa, dio odgovornosti za opseg i posljediceklevetanja putem novina izvršenog od strane prvotuženika, snosi idrugotuženik, koji je osloboñen odgovornosti prvostupanjskom presudom,no ovaj sud smatra da je radi pravilnog utvrñenja svih relevantnihčinjeničnih okolnosti koje odreñuju osnovu, smisao i težinu prvotuženikoveodgovornosti za nastalu štetu tužiteljici, potrebno odrediti i odnos medijaprema objavi takvih „informacija“. Treba navesti da je o značaju i pozicijimedija u društvu u knjizi: „Neimovinska šteta“, Ivice Crnića, u izdanjuOrganizatora, iz 2006.g., na str. 122, kao stručno autoritativno objavljenostajalište autora udžbenika novinarstva poznatih kao Missouri Group. Linijarazgraničenja o kojoj ovisi odgovor na pitanje postoji li odgovornost zainformaciju objavljenu u medijima su – činjenice. Informacija se moratemeljiti na činjenicama. Činjenice ili jesu ili ih nema….. Novinar ne bi smioobjaviti ništa što se ne može obraniti na sudu. Imajući na umu moć medija,sudovi moraju djelovati tako da stvaraju pravnu i društvenu klimu, da semediji tom moći koriste odgovorno, a pogotovo da je ne zloupotrebljavajuna štetu drugih koji se toj moći ne mogu ravnopravno oduprijeti. Dakle,