JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

116(Čl. 232. st. 4. Obiteljskog zakona – „Narodne novine“, br. 116/03,17/04, 106/04, 136/04 i 107/07)Odlučujući o visini doprinosa tuženika za uzdržavanje mlljt.tužitelja sud je dužan posebno cijeniti izmeñu ostalog i visinumjesečnih ustega mirovine tuženika, imajući u vidu da se istatemelji na ugovoru o zajmu te da je tuženik dobrovoljno opteretiosvoju imovinu takvom ustegom, time da je dužan dati prednostobvezi uzdržavanja pred svim drugim ustegama kao i drugimobvezama tuženika kao oca i obveznika uzdržavanja mlljt.tuženika.„Odlučujući o visini doprinosa tuženika za uzdržavanje mlljt. tužiteljaprvostupanjski sud je, polazeći od odredbe čl. 232. st. 4., 5. i 6. OBZ-a, kaoi podataka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečnouzdržavanje djeteta (objavljeni u NN. 36/08) zaključio da je tuženik dužandoprinositi za njegovo uzdržavanje mjesečni iznos od 822,97 kn koji jespomenutim stavkom 4. čl. 232. OBZ-a i spomenutim Podacima ominimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanjezapravo minimalni iznos doprinosa koji je za mjesečno uzdržavanje dužanplatiti roditelj koji ne živi s djetetom i kada ne postoje iznimke iz st. 5. i 6.toga Zakona, a što je predmetni slučaj. Pri tome je prvostupanjski sudposebno ocijenio i visinu mjesečnih ustega mirovine tuženika ukazujući dase ista temelji na ugovoru o zajmu te da je tuženik dobrovoljno opteretiosvoju imovinu takvom ustegom dajući meñutim prednost obveziuzdržavanja pred svim drugim ustegama kao i drugim obvezama tuženikakao oca i obveznika uzdržavanja mlljt. tuženika temeljeći svoju odluku načl. 209. st. 1. i 2. OBZ-a. Suprotno isticanju žalbe prvostupanjski sud jenaime ocijenio činjenicu mogućnosti tuženika ocjenjivanjem i visinepreostalog iznosa mirovine, a kojim bi tuženik trebao podmiriti i obvezuuzdržavanja prema mlljt. tužitelju kao i svoje vlastite potrebe pravilnimukazivanjem da je tuženik na zapljenu gotovo neograničenog dijela svojeplaće pristao dobrovoljno. Time je i po stajalištu ovoga suda prvostupanjskisud u dovoljnoj mjeri ocijenio sve odlučne činjenice koje upućuju naimovinsko stanje tuženika, pri čemu je pravilno ukazao upravo nadobrovoljni postupak tuženika da mu se zaplijeni gotovo neograničeni(čitavi) iznos mirovine, a za što je dao suglasnost ovjerovljenom ispravomod 30.08.06.g. (administrativna zabrana iz čl. 178. st. 1. Ovršnog zakona).Ovaj sud takoñer smatra da je postupajući na taj način tuženik očiglednoimao u vidu te uzeo u obzir i svoju obvezu uzdržavanja prema mlljt.